BREAKING NEWS
Proglas

2.28.2014

Dokazi da riječi, djela i uvjerenja izvode iz vjere



Dokazi da riječi, djela i uvjerenja izvode iz vjere kroz govor učenjaka hanefijskog mezheba. Ebu Bekr Ahmed ibn Ali el-Džessas el-Hanefi (370 h.g.)

أبو بكر أحـمد بن عليٍّ الـجصَّاص (الحنفيّ). ت:370هــ
قال : (( قوله تعالى : {وَلئِنْ سَأَلْتَهُمْ ليَقُولُنَّ إِنَّمَا كُنَّا نَخُوضُ وَنَلْعَبُ } إلى قوله : { إِنْ نَعْفُ } . فيه الدّلالة على أن اللاعبَ والجادَّ سواءٌ في إظهار كلمة الكفر على غير وجه الإكراه لأَنَّ هؤلاء المنافقين ذكروا أَنَّهم قالوا ما قالوه لعِباً فأخبر الله عن كفرِهم باللعِبِ )).

Riječi Uzvišenog: «A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: "Mi smo samo razgovarali i zabavljali se"Reci: "Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici."» (Tevba 65-66), ukazuju da je onaj ko izgovori riječi kufra u šali podjednak sa onim ko riječi kufra izgovori u zbilji, osim ako se ne radi o prisili, jer su ovi munafici spomenuli da su pomenute riječi izgovorili u šali pa ih je Uzvišeni obavijestio da su postali nevjernici tom šalom.

Ali ibn Muhammed el-Bezdevi el-Hanefi (umro 482 h.g.)

عليُّ بن محمَّد البزدَويّ (الحنفيّ) . ت:482هــ
(( فإنَّ الهَزْل بالرِّدَّة كفرٌ لا بما هَزَل به لكن بعَيْنِ الهَزْل ؛ لأَنَّ الهازلَ جادٌّ في نفس الهَزْل مختارٌ راضٍ والهَزْل بكلمة الكفرِ استخفاف بالدِّين الحقِّ فصار مُرتدَّاً بعينه لا بما هَزَل به إلاَّ أَنَّ أثرهما سـواءٌ بخلاف المُكْرَه ; لأَنَّه غير معتقـدٍ لِعَيْن ما أُكْرِه عليه ))
(انظر "كشف الأسرار" شرح أصول البزدوي.(4/600) دار الكتاب العربي. ط1 – 1411هـ.)

Ismijavanje riddetom je kufr, ne zbog stvari kojom se ismijava već samim ismijavanjem, jer je onaj ko se ismijava zadovoljan i to dobrovoljno čini. Ismijavanje riječima u kojima ima kufra predstavlja omalovažavanje istinske vjere, a onaj ko to čini je murted osim ako se ne radi o onome ko je prisiljen jer on svojim srcem ne vjeruje u ono na što je prisiljen . (Kešful esrar šerhu usuli el-Bezdevi, 4/600)


Alaud-din Mesud ibn Ahmed Kasani el-Hanefi (587 h.g.)

علاء الدِّين مسعود بن أحمد الكاسانيّ (الحنفيّ) . ت :587هـ
(( ( فصل ) . وأما بيان أحكام المرتدِّين فالكلام فيه في مواضع ، في بيان ركن الرِّدَّة ، وفي بيان شرائط صحَّة الرُّكن ، وفي بيان حكم الرِّدَّة أما ركنها ، فهو إجراء كلمة الكفر على اللسان بعد وجود الإيمان ، إذِ الرِّدَّة عبارة عن الرجوع عن الإيمان، فالرجوع عن الإيمان يسمى رِدَّة في عُرْفِ الشرع ))
("بدائع الصنائع في ترتيب الشرائع" (7/134) دار الكتاب العربي . ط2 – 1982م)

Što se tiče pojašnjenja (أحكام المرتدّ) propisa murteda govor zahtjeva da se pojasni: rukn riddeta (ركن الرِّدَّة); uvjeti ispravnosti rukna (شرائط صحَّة الرُّكن); i propis riddeta (حكم الرِّدَّة). Što se tiče rukna to je izgovaranje riječi kufra jezikom nakon imana-vjerovanja (nakon što je povjerovao). Riddet predstavlja ostavljanje imana i zato se napuštanje imana u šerijatu naziva riddetom. (Bedai'u es-sana'i fi tertibi eš-šera'i, 7/134)

Fahrud-din Hasen ibn Mensur Feregan el-Hanefi (592 h.g.)

. فخر الدِّين حسن بن منصور الفرغان (الحنفيّ) . ت:592هـ
قال في "الفتاوى" : (( رجل كفر بلسانه طائعاً و قلبُه على الإيمان يكون كافراً ولا يكون عند الله تعالى مؤمناً ))
("فتاوى قاضيخان على هامش الفتاوى الهندية العالمكيرية" (3/573) طبعة بولاق ط2 – 1310هـ ، تصوير دار الفكر)

Fahrud-din kaže u fetvama: «Čovjek koji dobrovoljno izgovori kufr jezikom a srce mu ostane u imanu (vjerovanju), je kafir i nije vjernik kod Allaha.» (Fetava Kadihan, 3/573)

Burhanud-din Mahmud ibn Ahmed ibn Mazeh el-Hanefi (umro 616 h.g.)

برهان الدِّين محمود بن أحمد بن مازه (الحنفيّ) . ت:616هـ
قال في "المحيط" : (( من أتى بلفظةِ الكفر مع علمِه أَنَّها لفظةُ الكفر عن اعتقاده فقد كفر، و لو لم يعتقد أو لم يعلم أَنَّها لفظة الكفر ولكن أتى بها عن اختيار فقد كفر عند عامَّة العلماء ولا يُعْذَر بالجهل …ومن كفر بلسانِه طائعاً وقلبه مطمئنٌّ بالإيمان فهو كافر ولا ينفعه ما في قلبه ))
انظر :"الفتاوى التاتارخانيّة" لعالم بن العلاء (5/458) . إدارة القرآن والعلوم الإسلامية بباكستان . ط1411هـ .
Kaže u Muhitu: «Ko svojevoljno izgovori riječi kufra - a zna da su te riječi, riječi kufra - postao je nevjernik, pa makar i nevjerovao u njih. Takav je kafir kod svih učenjaka i ne opravdava se neznanjem. Ko dobrovoljno izgovori kufr svojim jezikom a srce mu ostane smireno u imanu takav je takođe kafir i neće mu koristiti ono što je u njegovom srcu.» (El-Fetava et-tatarehanijje od Alima ibnul Ala' 5/458)

Alauddin Abdul Aziz ibn Ahmed el-Buhari el-Hanefi (730)

علاء الدين عبد العزيز بن أحمد البخاري (الحنفي) . ت :730هـ
(( فإِنَّ الهَزْل بالرِّدَّة كفرٌ لا بما هَزَل به لكن بعين الهزل ؛ لأَنَّ الهازل جادٌّ في نفس الهَزل مختارٌ راضٍ والهزل بكلمة الكفر استخفافٌ بالدِّين الحقِّ فصار مرتدَّاً بعينه لا بما هزل به إلاَّ أَنَّ أثرهما سواءٌ بخلاف المكره ؛ لأَنَّه غير معتقدٍ لِعَيْن ما أُكْرِه عليه.
قوله : لا بما هَزَل به (( جواب عما يقال إنَّ مبنى الرِّدَّة على تبدُّل الاعتقاد ولم يوجد هاهنا لوجود الهزل فإنَّه ينافي الرضاء بالحكم فينبغي أَنْ لا يكون الهزلَ بالرِّدَّة كفراً كما في حال الإكراهِ والسُّكر فقال الهزل بالرِّدَّة كفرٌ لا بما هزل بهِ لكن بعين الهزل يعني أَنَّا لا نحكم بكفره باعتبار أَنَّه اعتقد ما هَزَل به من الكفر بل نحكم بكفره باعتبار أَنَّ نفس الهزل بالكفر كفر; لأَنَّ الهازل وإِنْ لم يكن راضياً بحكم ما هزل به لكونه هازلاً فيه فهو جادٌّ في نفس التكلُّم به مختار للسَّبب راضٍ به فإِنَّه إذا سبَّ النبيَّ عليه السلام هازلاً مثلاً أو دعا لله تعالى شريكاً هازلاً فهو راضٍ بالتكلُّم به مختارٌ لذلك وإنْ لم يكن معتقداً لما يدلُّ عليه كلامه والتكلُّم بمثل هذه الكلمة هازلاً استخفافٌ بالدِّين الحقِّ وهو كفرٌ قال الله تعالى: { قُلْ أَبِاللهِ وَآيَاتِهِ وَرَسُولِهِ كُنتُمْ تَسْتَهْزِئُونَ . لا تَعْتَذِرُوا قَدْ كَفَرْتُمْ بَعْدَ إِيمَانِكُمْ } فصار المتكلِّم بالكفرِ بطريق الهزل مرتدَّاً بعين الهزل لاستخفافه بالدِّين الحقِّ لا بما هزل به أي لا باعتقاد ما هزل به إلاَّ أَنَّ أثرهما أي أثرَ الهزل بالكفرِ وأثر ما هزل به سواءً في إزالة الإيمان وإثبات الكفر بخلاف المُكرَه على الكفر;لأَنَّه غير راضٍ بالسبب والحكم جميعاً بل يجريه على لسانه اضطراراً ودفعاً للشرِّ عن نفسه غيرُ معتقدٍ له أصلاً.ولا يقال إنَّ الهازل لا يعتقدُ الكفر أيضاً لأَنَّا نقول هو معتقدٌ للكفر;لأنَّ ممَّا يجب اعتقاده حرمةُ الاستخفاف بالدِّين وعدمِ الرِّضاء به ولماَّ رضي بالهزل معتقداً له كان كافراً كذا في بعض الشُّروح ))
"كشف الأسرار شرح أصول البزدوي". (4/600 ) دار الكتاب العربي. ط1 – 1411هـ .
On je prenio riječi Bezdevija: «Ismijavanje riddetom je kufr, ne zbog stvari kojom se ismijava već samim ismijavanjem, jer je onaj ko se ismijava zadovoljan i to dobrovoljno čini. Ismijavanje riječima u kojima ima kufra predstavlja omalovažavanje istinske vjere, a onaj ko to čini je murted osim ako se ne radi o onome ko je prisiljen jer on svojim srcem ne vjeruje u ono na što je prisiljen.»

Nakon toga prokomentarisao je njegov govor rekavši: «Njegove riječi "ne zbog stvari kojom se ismijava već samim ismijavanjem" su odgovor onima koji kažu da riddet biva promjenom vjerovanja kojeg ovdje nema zbog prisustva ismijavanja koje je oprečno zadovoljstvu Njegovim sudom. Stoga - kažu - ne treba ismijavanje riddetom smatrati kufrom kao i u slučaju prisile. Pa im Bezdevi odgovara: "Ismijavanje riddetom je kufr, ne zbog stvari kojom se ismijava već samim ismijavanjem" tj. mi mu nismo presudili kufrom uzimajući u obzir da on vjeruje u ono čime se ismijavao od kufra, već smo mu presudili kufrom uzimajući u obzir da je samo ismijavanje kufrom - kufr. Jer onaj ko se ismijava, iako nije zadovoljan propisom kojim se ismijava, on je ipak ozbiljan u njegovom izgovoru (tj. nije pogriješio), sam je odabrao sebeb-uzrok i zadovoljan je njime.

Ako bi neko u šali opsovao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili tvrdio da Allah ima ortaka - takav se smatra čovjekom koji je zadovoljan izgovaranjem tih riječi, jer je sam odabrao da ih izgovori, pa makar ne vjerovao u ono na što ukazuju njegove riječi od ismijavanja i omalovažavanja vjere u šali što predstavlja kufr. Kaže Uzvišeni: «Reci: "Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se. Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici'.'» (Tevba, 65-66). Stoga onaj ko izgovori kufr u šali postaje murted tom šalom jer omalovažava istinitu vjeru, a ne zbog toga što vjeruje u ono čime se šalio od kufra. S tim što obje stvari (i ismijavanje kufrom i vjerovanje u ono čime se ismijavao od kufra) utiču na nestanak imana i pritvrđivanje kufra za razliku od onoga ko je prisiljen, jer on nije zadovoljan ni sebebom-uzrokom ni sudom, već u nuždi izgovara kufr jezikom, ne vjerujući u njega, da bi od sebe odstranio šerr-zlo.

Ne može se reći da i onaj ko se šali takođe ne vjeruje u kufr jer mi kažemo da on vjeruje u njega zbog toga što je obaveza vjerovati da je zabranjeno ismijavati se vjerom, i da je obaveza biti nezadovoljan ismijavanjem vjere. Pa kada se zadovoljio sa ismijavanjem, vjerujuću u njega postao je nevjernik, kako stoji u komentarima ovog djela.» (Kešful esrar šerhu usulil Bezdevi 4/600)

Ubejdullah ibn Mesud el-Mahbubi el-Buhari el-Hanefi (umro 747 h.g.)

عبيد الله بن مسعود المحبوبي البخاريّ (الحنفيّ) . ت :747هـ
قال في "التوضيح" :
(( الهزل بالرِّدَّة كفرٌ لأَنَّه استخفافٌ فيكون مرتَدَّاً بعينِ الهزلِ لا بما هزل به ) أي ليس كفره بسبب ما هَزَل به وهو اعتقادُ معنى كلمة الكفر التي تكلَّم بها هازلاً فإنَّه غيُر معتقدٍ معناها ، بل كفَّره بعين الهزل، فإنَّه استخفاف بالدِّين وهو كفرٌ نعوذُ بالله تعالى منه ))
انظر "التوضيح شرح التنقيح" (2/402) دار الكتب العلمية . ط1 – 1416هـ .
U Tevdihu šejh Ubejdullah ibn Mesud kaže: «Ismijavanje riddetom je kufr jer predstavlja omalovažavanje vjere, tako da biva murtedom samim ismijavanjem, tj. nije uzrok njegova kufra vjerovanje u riječi kufra koje je izgovorio ismijavajući se, jer on ne vjeruje u njihovo značenje (već ih je izgovorio u šali ismijavajući se). On je kafir samim ismijavanjem jer to predstavlja omalovažavanje vjere a to je kufr, da nas Allah sačuva od njega.» (Et-Tevdih šerhu et-tenkih, 2/402)

Muhammed ibn Šihab el-Bezzaz el-Hanefi (umro 827 h.g.)

محمَّد بن شهاب البزَّاز (الحنفيّ) . ت:827هـ
(( ومن لقَّن إِنساناً كلمةَ الكفر ليتكلَّمَ بها كفر ، وإِنْ كان على وجه اللعِبِ والضَّحِك ))
("الفتاوى البزازية على حاشية الفتاوى الهندية" (6/337) . طبعة بولاق ط2 – 1310هـ ، تصوير دار الفكر ط1411هـ.)
Ko podstakne čovjeka da izgovori riječi kufra - nevjernik je pa makar to uradio u šali i smijanju. (El fetava el-Bezzazijje ala hašijetil fetava el-hindijje, 6/337)

Alaud-din Ali ibn Halil et-Tarablusi el-Hanefi (844 h.g.)

علاء الدِّين عليُّ بن خليل الطرابلسيّ (الحنفيّ) . ت:844هـ
(( ( فصل في الردة ) : نعوذ بالله منها، ونسأل الله حسنَ الخاتمة، وهي الكفرُ بعد الإسلام، ويكون بصريحٍ وبلفظٍ يقتضيه وبفعلٍ يتضمَّنُه… واللفظ الَّذي يقتضي الكفرَ كجحْدِهِ لمِا عُلِمَ من الشَّريعة ضرورةً كالصَّلاة والصِّيام… وأمَّا الفعل الذي يتضمَّن الكفر فمثل التردُّد في الكنائس والتزام الزّنار في الأعياد. انظر الخلاصة. وكتلطيخ الرُّكن الأسود بالنَّجاسات وإلقاء المصحف في القاذورات ، وكذا لو وضع رجلَه عليه استخفافاً . من القنية . وهذه الأفعال دالَّةٌ على الكفر لا أَنَّها كفرٌ لِما قام من الأدلَّة على بطلان التَّكفير بالذُّنوب ))
انظر : "معين الحكَّام فيما يتردَّد بين الخصمين من الأحكام" (ص144) مصطفى البابي الحلبي . ط2 –1393هـ

Riddet - Allaha molim da nas sačuva od njega i podari nam lijep završetak - predstavlja kufr nakon islama. Riddet biva ubjeđenjem, riječima u kojima ima kufra i djelom koje sadrži kufr... Što se tiče riječi koje iziskuju kufr poput negiranja onoga što je nužno poznato u dini islamu poput namaza, posta... Što se tiče djela koje sadrži kufr poput odlaska u crkve, nošenje zennara za vrijeme njihovih praznika, bacanje nedžaseta na crni kamen ili bacanje mushafa na smetljište. Isto tako ako bi svoju nogu stavio na mushaf. Ovi postupci ukazuju na kufr. (Muinul hukkam fima jetereddedu bejnel hasmejni mi-nel ahkam, 144 str.)

Kemaluddin ibn Abdul-Vahid ibn Hemmam el-Hanefi (861)

كمال الدين ابن عبد الواحد ابن الهمام (الحنفيّ) . ت :861هـ
(( ومن هزل بلفظِ كفرٍ ارتدَّ وإِنْ لم يعتقده للاستخفاف فهو ككفر العناد ، والألفاظ التي يكفر بها تعرف في الفتاوى ))
("فتح القدير" (6/91) .دار الكتب العلمية . ط1 – 1415هـ )

Ko se ismijava riječima kufra postaje otpadnik, pa makar i ne vjerovao u ono čime se ismijava, jer to predstavlja omalovažavanje vjere. Takav postupak je poput kufra inata. Što se tiče riječi kojima čovjek postaje nevjernik, mogu se naći u fetvama. (Fethul Kadir, 6/91)

Muhammed ibn Muhammed ibn Muhammed ibn Emiril Hadž el-Hanefi (umro 879 h.g.)

محمّد بن محمّد بن محمّد (ابن أمير الحاج) (الحنفيّ). ت: 879هـ
(( (وأما ثبوت الرِّدَّة بالهزل) أي بتكلُّم المسلم بالكفر هزلاً (فيه) أي فثبوتها بالهزل نفسِه (للاستخفاف)؛ لأَنَّ الهازل راضٍ بإجراء كلمة الكفر على لسانه والرِّضا بذلك استخفافٌ بالدين وهو كفرٌ بالنَّصِّ قال تعالى : {وَلئِنْ سَأَلْتَهُمْ ليَقُولُنَّ إِنَّمَا كُنَّا نَخُوضُ وَنَلْعَبُ قُلْ أَبِاللهِ وَآيَاتِهِ وَرَسُولِهِ كُنتُمْ تَسْتَهْزِئُونَ . لا تَعْتَذِرُوا قَدْ كَفَرْتُمْ بَعْدَ إِيمَانِكُمْ } وبالإجماع (لا بما هزل به) وهو اعتقاد معنى كلمة الكفر التي تكلم بها هازلاً… ))
("التقرير والتحبير في شرح التحرير" . (2/ 267 ) . دار الفكر ط1 – 1417هـ )

Što se tiče pritvrđenosti riddeta ismijavanjem, tj. kada musliman izgovori riječi kufra u ismijavanju, to je zbog omalovažavanja jer se onaj ko se ismijava zadovoljio izgovaranjem riječi kufra svojim jezikom, a zadovoljstvo time predstavlja omalovažavanje vjere što predstavlja kufr jer Uzvišeni kaže: «Reci: «Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.» (Tevba 65-66). (Et-Takriru vet-tahbiru fi šerhi et-tahrir, 2/267)

Muhammed ibn Feramuz (Munilla Hisro) el-Hanefi (885)

عليُّ بن سليمان المرداويّ (الحنبليّ). ت:885هـ
(( تنبيه: قوله: (فمن أشْرَك بالله أو جَحَد ربوبيَّته أو وَحْدانيَّته أو صفةً من صفاته أو اتَّخذ لله صاحبةً أو ولداً أو جحَد نبيَّاً أو كتاباً من كتبِ الله أو شيئاً منه أو سبَّ الله أو رسولَه كفر بلا نزاع في الجملة ) مراده إذا أتى بذلك طوعاً ولو هازلاً وكان ذلك بعد أَنْ أسلم طوعاً، وقيل وكرهاً، قال جماعة من الأصحاب أو سجد لشمسٍ أو قمرٍ، قال في التَّرغيب أو أتى بقولٍ أو فعلٍ صريحٍ في الاستهزاء بالدِّين ))
("الإنصاف لمعرفة الراجح من الخلاف" (10/326) مكتبة السنة المحمدية. ط1 – 1374هـ)

Kaže, navodeći riječi Burhanud-dina ibn Maze: «Ko svojevoljno izgovori riječi kufra - a zna da su te riječi, riječi kufra - postao je nevjernik, pa makar i nevjerovao u njih. Takav je kafir kod svih učenjaka i ne opravdava se neznanjem. A ako to nije ciljao u smislu da je htio izgovoriti nešto drugo pa pogriješi i izgovori riječi kufra - nije nevjernik. U Edžnasu stoji da je Muhammed rekao: "Ko želi da kaže ekeltu (jeo sam) pa kaže kefertu (nevjernik sam) - neće biti nevjernik... Ko prikriva kufr ili poželi da ga uradi - nevjernik je. Ko dobrovoljno izgovori kufr svojim jezikom a srce mu ostane smireno u imanu takav je takođe kafir i neće mu koristiti ono što je u njegovom srcu, jer kafira spoznajemo na osnovu onoga što izgovori pa kada izgovori riječi kufra postaje kafir kod nas i kod Allaha.» (Durerul hukkam šerhu gureril ahkam, 1/324)

Zejnud-din ibn Ibrahim ibn Nedžim el-Hanefi (umro 970)

. زين الدِّين بن إبراهيم الشهير بابن نجيم (الحنفيّ) . ت :970هـ
قــال في "البحر الرَّائق": (( والحاصل أَنّ من تكلَّم بكلمة الكفر هازلاً أو لاعباً كفَرَ عند الكلِّ ولا اعتبارَ باعتقاده كما صرَّح به قاضيخان في فتاواه ومن تكلم بها مخطئاً أو مُكْرَهاً لا يكفر عند الكلِّ ومن تكلَّم بها عالماً عامداً كفر عند الكلِّ )) .
وقال في "الأشباه والنظائر": (( عبادة الصَّنم كفرٌ، ولا اعتبار بما في قلبه ))
("الأشباه والنظائر مع شرح الحموي غمز عيون البصائر" (2/204) دار الكتب العلمية .ط1 – 1405هـ)
Kaže u svom djelu 'Bahru er-raik': «Rezime je da onaj ko izgovori riječi kufra u igri ili šali postaje nevjernik kod svih učenjaka i neće se uzeti u obzir njegovo ubjeđenje kako to spominje Kadihan u svojim fetvama. Ko izgovori riječi kufra greškom ili pod prisilom nije nevjernik kod svih, a ko ih svjesno i namjerno izgovori postaje nevjernik kod svih.» (Bahru er-raik šerhu kenzi el-hakaik, 5/134)

I kaže u El-eš-bahu ven-nezair: «Obožavanje kipa je kufr i neće se uzeti u obzir šta je u srcu čovjeka.» (El-ešbahu ven-nezair mea šerhi el-Hamevi, 2/204)

Abdur-Rahman ibn Šejhi Zade el-Hanefi (umro 1078 h.g.)

عبد الرَّحمن بن شيخي زاده داماد (الحنفيّ) . ت:1078هـ
نقل كلام محمَّد فراموز الحنفيّ ولم يتعقبّه بشيء فقال:
(( وفي "الدرر" : وإِنْ لم يعتقد أو لم يعلم أَنَّها لفظة الكفر ولكن أتى بها عن اختيارٍ فقد كفر عند عامَّة العلماء ولا يعذَرُ بالجهل وإِنْ لم يقصد في ذلك بأَنْ أراد أَنْ يتلفَّظ بلفظ آخر فجرى على لسانه لفظ الكفر فلا يكفُر لكن القاضي لا يصدِّقه… ومن كفر بلسانه طائعاً وقلبه مطمئنٌّ بالإيمان فهو كافرٌ ولا ينفعه ما في قلبه لأَنَّ الكافر يُعرَف بما ينطق به بالكفر فإذا نطق بالكفر طائعاً، كان كافراً عندنا وعند الله تعالى ))
("مجمع الأنـهر في شرح ملتقى الأبحر" (2/487-488) .دار الكتب العلمية. ط1 – 1419هـ )

On je bez ikakvog komentara prenio govor Muhammeda ibn Feramuza koji kaže: «U Dureru stoji: Ko svojevoljno izgovori riječi kufra - a zna da su riječi riječi kufra - postao je nevjernik, pa makar i nevjerovao u njih. Takav je kafir kod svih učenjaka i ne opravdava se neznanjem. A ako to nije ciljao u smislu da je htio izgovoriti nešto drugo pa pogriješi i izgovori riječi kufra - nije nevjernik... Ko dobrovoljno izgovori kufr svojim jezikom a srce mu ostane smireno u imanu takav je takođe kafir i neće mu koristiti ono što je u njegovom srcu, jer kafira spoznajemo na osnovu onoga što izgovori pa kada izgovori riječi kufra postaje kafir kod nas i kod Allaha.» (Medžmeul enhur fi šerhi multeka el-ebhur, 2/487)

Ebul Beka Ejjub ibn Musa el-Kefevi el-Hanefi (umro 1095)

أبو البقاء أيوب بن موسى الكفويّ (الحنفيّ) . 1095هـ
قال في "الكُلِيَّات": (( والكفر قد يحصُل بالقول تارة وبالفعل أخرى، والقولُ الموجبُ للكفر: إنكارُ مُجمَعٍ عليه فيه نصٌّ، ولا فرق بين أَنْ يصدُر عن اعتقادٍ أو عنادٍ أو استهزاءٍ والفعل الموجبُ للكفر هو الــذي يصدر عن تعمُّدٍ ويكون الاستهزاء صريحاً بالدِّين، كالسُّجود للصَّنَم وإلقاء المصحف في القاذورات... ))
("الكلِّيَّات" (ص 764) . مؤسسة الرسالة ط1 – 1412هـ )

Kaže u svom djelu El-Kullijjat: «Kufr ponekad biva riječima a ponekad djelom. Što se tiče riječi poput negiranja stvari oko koje je koncenzus i za koju postoji šerijatski tekst. Nema razlike između toga da djelo bude učinjeno iz ubjeđenja, inata ili ismijavanja. Što se tiče djela to je ono djelo koje se uradi namjerno (tj. nije greška) a u kojem ima jasnog ismijavanja vjerom poput sedžde kipu, bacanja mushafa na smetljište...» (El-Kullijjat, 764 str.)

Ahmed ibn Muhammed el-Husejni el-Hamevi el-Hanefi (umro 1098 h.g.)

. أحمد بن محمَّد الحسينيّ الحمَويّ (الحنفيّ) . ت:1098هـ
عرَّف ابن نجيم في "الأشباه والنظائر" الكفر بالتَّكذيب فعقَّب عليه الحمَويُّ بقوله : (( هذا التعريف غير جامعٍ إذ التَّكذيب يختصُّ بالقول والكُفْرُ قد يحصُلُ بالفعل ))
("غمز عيون البصائر في شرح الأشباه والنظائر" (2/196) دار الكتب العلمية. ط1 – 1405هـ.)
Ibn Nedžim je u svom djelu 'El-Ešbahu ven-nezair' definisao kufr poricanjem pa je Hamevi prigovorio rekavši: «Ova definicija nije sveobuhvatna jer se poricanje veže za riječi a kufr se može učiniti i djelom.» (Gamzu ujunil besair fi šerhi el-ešbah ven-nezair, 2/196)

Skupina hanefijskih učenjaka iz Indije

مجموعةٌ من علماء الهند الأحناف :
(( ورُكْنُ الرِّدَّة إجراء كلمة الكُفر على اللِّسان بعد وجود الإيمان وشرائط صحَّتها العقل فلا تصحُّ رِدَّة المجنون ولا الصبيِّ الذي لا يعقل، أما من جنونه ينقطع، فإِن ارتدَّ حال الجنون لم تصحّ، وإِن ارتدَّ حال إفاقتِه صحَّتْ وكذا لا تصحُّ رِدَّة السَّكران الذَّاهب العقل، والبلوغُ ليس بشرطٍ لصحَّتها، وكذا الذُّكورة ليست بشرطٍ لصحَّتها، ومنها الطَّوع فلا تصح رِدَّة المُكْرَه عليها كذا في "البحر الرّائق" ناقلا عن "البدائع" ))
("الفتاوى الهندية العالمكيرية" (2/253) طبعة بولاق ط2 – 1310هـ. تصوير دار الفكر ط 1411هـ .)

Oni su po naređenju sultana Muhammeda Orneka Ali-Mulkebira koji je umro 1118 h.g. sakupili fetve koje su nazvane Fetava el-alimukebirijje poznate kao Fetava el-Hindijje.

Rukn riddeta je izgovaranje riječi kufra jezikom nakon imana. Njegov uvjet je razum tako da nije ispravan riddet luđaka niti djeteta koje ne razumije. Što se tiče onoga ko ponekad pada u ludilu a ponekad se osvijesti, ukoliko učini riddet u stanju ludila neće se smatrati murtedom. Ukoliko pak učini riddet dok je svjestan riddet će biti uvažen. Takođe, nije ispravan riddet pijanog koji je izgubio razum. Što se tiče punoljetstva on nije uvjet ispravnosti riddeta. Isti je slučaj i sa muškošću (tj. nije uvjet da se radi o muškarcu već i žena isto tako ukoliko učini riddet postaje murtedom) U uvjete takođe spada i svojevoljnost. Riddet prisiljenog se neće uvažiti. Tako stoji u djelu Bahru er-raik. (Fetava el-hindijje, 2/253)

Muhammed Emin ibn Abidin el-Hanefi (umro 1252 h.g.)

محمَّد أمين ابن عابدين (الحنفيّ) . ت:1252هـ
قال في "الدرِّ المختار" في باب المرتدِّ بعد أنْ عرَّفه لغةً وشرعاً: (( وفي "الفتح" : من هزل بلفظِ كفرٍ ارتد وإن لم يعتقده للاستخفاف فهو ككفر العناد )) .
وفي حاشية "ردُّ المحتار" قال :
(( باب المرتدّ: قوله : (من هزَلَ بلفظِ كفرٍ ) أي تكلَّم به باختياره غير قاصدٍ معناه … وكما لو سجَد لصنمٍ أو وضع مصحفاً في قاذورةٍ فإنَّه يكفر وإنْ كان مصدِّقاً ، … ))
(انظر "ردّ المحتار على الدرّ المختار" (6/356-358) دار الكتب العلمية ط1 – 1415هـ .)

U knjizi 'Derrul muhtar' u poglavlju o murtedu, nakon pojašnjenja jezičkog i terminološkog značenja ove riječi, stoji: «U Fethu stoji: "Ko se ismijava riječima kufra otpadnik je pa makar ne vjerovao svojim srcem (u riječi kufra koje je izgovorio), zbog omalovažavanja, tako da je na stepenu kufra inata.» (tj. njegov kufr je poput kufra inadžije).

Ibn Abidin u 'Hašiji Reddul muhtara' kaže: «Ko se ismijava riječima kufra, tj. dobrovoljno ih izgovori ne ciljajući njihovo značenje... Isto tako ako bi učinio sedždu kipu ili bacio mushaf na smetljište postao bi nevjernik pa makar i vjerovao u Kur'an.» (Reddul muhtar ala derril muhtar, 6/356-358)

Na kraju: Rekao je šejh Muhammed ibn Ibrahim, rahimehullah u svom komentaru na knjigu Kešfu Šubuhat na str. 102: "Ono što je spomenuto u ovom poglavlju je idžma'a-saglasnost učenjaka, a to je da izlazi iz vjere - bez obzira izgovarao šehadet-radi jednog ubjeđenja, govora ili djela. I dovoljno je da su se na tome složili učenjaci i da se ne razilaze po tom pitanju."
Pa zbog toga neka niko ne misli da po ovom pitanju postoji razilaženje između ehli sunneta. I neka ne čini to pitanje kao pitanje razilaženja i idžtihada, zbog toga što ne može niko da prenese razilaženje učenjaka ehli sunneta u pomenutoj meseli!

Objavi komentar

 
© 2014 Balkanski Emirat