Kur'an je Boziji govor

Kur'an je Boziji govor, ispisan u mushafima, cuvan u pamcenju ljudi, izgovaran jezikom i objavljen Allahovom Poslaniku salallahu alejhi wa selem. Nase izgovaranje, nase pisanje i nase citanje kur'anskih rijeci je stvoreno, dok je Kur'an nestvoren.

Sto god Allah we teala spominje u Kur'anu u vezi sa Musa alejhi selam i drugim vjerovjesnicima, te u vezi sa Faraonom i Iblisom, sve je to Boziji govor koji se odnosi na njih. Boziji govor je nestvoren, a govor

Musa alejhi selam i drugih stvorenja je stvoren. Kur'an je vjecni Boziji govor, a njihov govor nije vjecan. Musa alejhi selam je cuo Boziji govor kao sto Allah we teala kaze : " I Allah je govorio Musau." Allah we teala je govorio prije nego je progovorio Musau alejhi selam.

On je oduvijek Stvoritelj; i prije nego je stvorio stvorenja; Njemu nije nista slicno; On sve cuje i vidi. Kad je govorio Musau govorio je atributom Svog Bozanskog Govora koji je jedan od Njegovih vjecnih atributa.

Allahovi atributi se razlikuju od atributa stvorenja. On zna, ali ne kao sto mi znamo. Njegova Moc nije kao nasa moc. Njegov Sluh nije kao nas sluh. Njegov Vid nije kao nas vid. Njegov Govor nije kao nas govor. Mi govorimo putem govornih organa i slova, a Allah we teala govori bez ikakvih sredstava i bez slova. Slova su stvorena, a Allahov govor je nestvoren.

Razmisljanje o Allahovom govoru i rijecima u Kura’anu:

“Izlazite iz Njega svi” – rece On – “jedni drugima cete neprijatelji biti!” Od Mene ce vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju nece zalutati i nece nesretan biti.

A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj ce teskim zivotom zivjeti i na Sudnjem danu cemo ga slijepim ozivjeti.

“Gospodaru moj,” – reci ce – “zasto si me slijepa ozivio kad sam vid imao?”

“Evo zasto” – reci ce On: “Dokazi Nasi su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ces danas ti isto tako biti zaboravljen.”

I tako cemo mi kazniti sve one koji se pohotama odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onome svijetu bit ce, uistinu, bolnija i vjecna.”(Ta Ha, 123-127)

Ummet se okrenuo od Allahovog zakona, zapostavio je znanje i rad po Allahovoj Knjizi, okrenuo leda sunnetu Poslanika, salallahu alejhi wa selem, zamijenivsi to zakonima i govoru koje su izmislili ljudi.

Lutanje i patnja, koji se povecavaju iz dana u dan.

Koliko je samo nevolja iskusio ovaj ummet zbog svoga okretanja od Allahovog govora i Njegove Objave?! I kroz koliko je samo razlicitih vrsta ponizenja i prezira prosao ummet slusajuci rijeci ljudi?! Istinu je rekao Uzviseni Allah:

“Da li je na ispravnijem putu onaj koji se iduci spotice ili onaj koji pravim putem uspravno ide?” (Al-Mulk, 22)

Odista je sva sreca u postivanju Allahove vjere, slijedenju i povodenju za Njegovom Uputom.

Dok je sva nesreca i posrtanje uzrokovano okretanjem glave od propisa Allahove vjere, njenim omalovazavanjem i zapostavljanjem. Kaze Uzviseni Allah:

“One koji vjeruju i cija se srca, kada se Allah pomene, smiruju – a srca se doista, kada se Allah pomene smiruju!”(Ar-Ra’d, 28)

Allah je objavio Kur ’an da bi ljudima bio uputa i da bi se cvrsto drzali za njega; on je izvor njihove snage i moci; glavni temelj kako bi se stiglo do konsolidacije i do velicine. U njemu je uputa i svjetlo za one koji budu u njega iskreno vjerovali. Onaj ko najiskrenije bude vjerovao u njega, tome je Allah podario golemu blagodat:

“Elif Lam Mim. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali.” (Al-Bakara, 1-2)

A onaj koji je zapostavi i koji se okrene od njena proucavanja i radenja po Njegovom govoru:

“I kazi im vijest o onome kome smo dokaze nase dali, ali koji se od njih udaljio pa ga je sejtan dostigao, i on je zalutao.A da smo htjeli mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovome svijetu priklonio i za svojom strascu krenuo. Njegov slucaj je kao slucaj psa: ako ga potjeras, on isplazena jezika dahce, a ako ga se okanis on opet dahce. Takvi su ljudi koji nase dokaze smatraju laznim; zato kazuj dogadaje da bi oni razmislili. Los su primjer ljudi koji ne priznaju Nase dokaze, oni zlo cine sami sebi.”(Al-A’raf, 175-177)
Istinu je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada kaze:

“Odista Allah, ovim Kur’anom, uzvisuje pojedine ljude, dok druge njime ponizava.”(Muslim) Kur’an nije objavljen da bi se prilikom njegova ucenja radile neke radnje iz ovodunjalucke koristi.To su ajeti koji kada se spuste na srca vjernika, ta srca zadesi blazenstvo i smiraj; bivaju ispunjena pouzdanjem i zeljom za ustrajavanjem na istini.

Promisljanje Allahovih ajeta, upoznavanje sa njihovim porukama, zaustavljanje kod njihovih pouka i ibreta, razmisljanje o znacenjima, fikhu i tajnama koje u sebi nose ti ajeti, jeste velika blagodat i to je jedna od najvecih blagodati koju moze posjedovati jedan musliman.

“Pravi vjernici su samo oni cija se srca strahom ispune kada se Allah spomene, a kada im se rijeci Njegove kazuju, vjerovanje im ucvrscuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.” (Al-Anfal, 2)

Stoga nam Ebu Abdurrahman Es-Selmi opisuje ashabe, radijallahu anhum, rijecima:

“Prenose nam oni koji su nas poducavali Kur’ anu, kao Osman ibn Affan, Abdullah ibn Mes’ ud i ostali, da kada bi naucili od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, deset ajeta, nisu ucili nove ajete dok ne bi naucili propise vezane za te ajete i dok ne bi radili po njima.Govorili su: Tako smo odjednom ucili Kur’ an, njegove propise i da radimo u skladu sa tim.” (Sijer ealamun nubela’ 4/269)
Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma, kaze:

”Draze mi je prouciti samo suretul-Bekare u jednoj noci, razmisljajuci o njenim ajetima dok je ucim, nego da proucim cijeli Kur’ an na brzinu.” (Fedailul-Kur’ an od Ibn Kesira)

Kada grijesi prekriju ljudsko srce i kada se covjek okrene od Upute, zbog svojih grijeha i nemarnosti, Allah ga zakloni od svjetla Kur'ana, i isprijeci se izmedu covjeka i Upute i njena svjetla.

“Kako oni ne razmisle o Kur’ anu, ili su im na srcima katanci!”(Muhammed, 24)

“Kada ucis Kur’an izmedu tebe i onih koji u onaj svijet ne vjeruju Mi zastor nevidljiv stavimo.A na srca njihova pokrivace da ga ne bi razumjeli, i gluhim ih ucinimo. I kada ti spomenes Gospodara svoga u Kur’anu, Njega Jedinog, oni se preplaseni daju u bijeg.”(Al-Isra’, 45-46)

Dok vjernike Allah opisuje:

“Mi Kur’an pun mudrosti objavljujemo i na istinit nacin se on objavljuje. A tebe smo poslali samo zato da radosne vijesti donosis i da opominjes.I kao Kur’an sve dio po dio ga objavljujemo, da bi ga ti ljudima malo pomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.

Reci: “Vjerovali u njega ili ne vjerovali, oni kojima je jos prije njegova objavljivanja dato znanje padaju licem na tle kad im se on uci,i govore: “Hvaljen neka je Gospodar nas, obecanje, Gospodara naseg se ispunilo!”I padaju licem na tle placuci, i on im uvecava strahopostovanje.”(Al-Isra’, 105-109)

Gospodaru nas ucini nas od iskrenih nosilaca Kur’ana, u svojim srcima koji ga uzvisuju onako kako ga treba uzvisivati, i koji vjeruju u njegove manje jasne ajete, a rade po onima koji su jasni i po njemu sude u svim situacijama.Amin!