Pet ajeta! Za ljubitelje dragulja,neprocjenjivo blago.Dijamanti znanja..To se zove,ljepota kur’anskog izražavanja.Ovim ajetima Islam zacrtava svoj put.Dokazuje da je religija nauke, religija čitanja i pisanja, da će se boriti za obrazovanje svojih podanika namećući im školovanje i traženje znanja obavezom.Obavezom!?
PREVIŠE KNJIGA, A PREMALO VREMENA???
Previše je knjiga za one koji čitaju ono što moraju, a oni koji knjigu vole, ne čitaju sve, već svojim ukusom vrše selekciju knjiga i pred sebe iznose samo ono što je stilski dobro oformljeno i njihovom interesu podređeno.
Čuveni argentinski pisac, Borhes, kako je poznato, čitao je samo određene knjige, a one sa kojima nije znao šta će, poklanjao je knjižarama ili pak ostavljao u paketu ispod nekog stola u baru, ili čak, koliko su mu smetale, bacao ih sa terase. To je bio njegov način da se usprotivi čitanju onog što nije prilagođeno njegovom ukusu.
Tako bi, u suštini, svi trebali najprije izgraditi lični čitalacki ukus i tada bi jasno vidjeli da je vrijeme ispunjeno, na mnogim mestima, praznim prostorima koje umjetnost riječi treba ispuniti. Ali, pitanje je kolika je današnja vrijednost knjige. Da li ljudi knjigu i danas doživljavaju kao umjetnost koja život čini lepšim, kao način i sredstvo da nas neko čuje, da li ima još ljudi koji, poput Borhesa, raj doživljavaju kao nekakvu biblioteku, ili su knjige jedino sredstvo za dekoraciju enterijera? Ima li onih koji razmišljaju, bar malo, o vrijednosti knjige?
Da li je, zaista, u tom smislu, knjiga previše, a vremena da se pročitaju malo?
Ako knjiga nije zaboravljena i odbačena, onda je svakako neshvaćena i olako zamjenjena lahkom literaturom koja nije trajna i čija se vrijednost mjeri brojem prodatih primjeraka, a ne kritičkim perom. Danas su knjige poznate po popularnim naslovima i komentarom koji ne ide dalje od: ‘’ova knjiga ce vas ostaviti bez daha’’. Knjiga treba biti slika jednog vremena ili pak samo vrijeme, beskonačno i trajno, tačka uskrštanja svih svjetova i jezika, svih nacija, svih osjećanja.Toliko sa analitičke strane,a šta kaže Islam o tome.
STRAH OD IMANA???
Uzviseni Stvoritelj kaže u 15. ajetu sure Az-Zuhruf:
“A oni Njemu od robova Njegovih pripisuju dijete. Čovjek je, zaista, očiti nezahvalnik.” I zaista smo nezahvalni i najkompleksnija Allahova stvorenja.
Kada postavite pitanja insanima zašto ne dolaze na džumu, druge za ramazansko druženje, a treće za neobavezni ders. Svaki od tih insana kasnije priznaje "da ne želi da ide na takvo nešto, jer možda će čuti nešto, a onda će ga morati primjeniti."
U jednu ruku to je refleksija iskre imana, jer da čovjek nema ni trunke imana, on bi na Allahov govor i sunnet Poslanika salallahu alejhi wa selem bio gluh i nebi ga to podstaknulo da razmišlja i radi. A drugačije gledano to je kukavličuk, strah od nepoznatog i želja za dunjalukom sto sve kupa je očigledan gaflet (nesvjesnost prisutnosti Allahove milosti).
Od Mu’avije b. Ebi Sufijana radijallahu anhu se prenosi da je rekao:
“Čuo sam Vjerovjesnika salallahu alejhi wa selem kako kaže:"Kome Allah želi dobro, poduči ga vjeri. Ja sam samo djelitelj, a Allah daje. Ovaj ummet će konstantno biti na Allahovom putu, neće im štetiti oni koji se ne slažu sa njima, sve dok ne dođe Allahova odredba.” (Muttefekun alejh, Sahihul Buahri – El-Ilm, br.71)
Iz ovog hadisa se razumje, kaže Ibn Hadžer, da je onome koji nije podučen vjeri, tj. onome koji nije naučio temelje islama, niti praktične propise koji se za njih vezuju, onemogućeno dobro. (Hanefijski Fikh, Mahmud Tuhmaz, str.13)
Zar bi okrenuo leđa kada bi ti neko ponudio kesu para, suprugu/a tvojih snova i dobar posao?
Pa zašto onda okrećeš leđa znanju o Allahu i Njegovim propisima?
To znanje te vodi vodi u bolji i što je bitnije jasniji život.
Svaka životna poteskoća ti postaje jasna i prelazi u svjesno stanje,
a svako dobro ti je znak u obliku nagrade, ukoliko nisi munafik (licemjer).
Čovjek koji može da izjavi rečenicu kao gore navedenu, on zaista krije veliki potencijal. Zašto?
U hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu se kaže da je Allahov Poslanik salallahu alejhi wa selem rekao: “Ljudi su plemeniti poput plemenitosti srebra i zlata. Najbolji u džahilijjetu(neznanju) su najbolji i u islamu, ako vjeru razumiju. Duše su im mobilizirane vojske, one koje se prepoznaju – zbližavaju se, a one koje se ne prepoznaju – udaljavaju se!. (Muttefekun alejh, Muslim – El Bir br. 2638)
Dakle potencijal je oćigledan, a i osjećaj da ono što kriju Allahove riječi je toliko jako da ne može da odoli.
To je zapravo stanje kojem duša teži od kada je stvorena i usplahiri se kada se na to pomisli, a kamo li kada se ide tim putem.
Svako osjeti kada je dosao njegov trenutak da ide pravim putem, a to kod nas zovu - prilika da dođeš tobe.
Nemoj biti nepravedan prema sebi i sebi nanositi zulum (štetu) pa u toj prilici biti tvrdoglav i tada ne ići za onim čemu duša tezi.
Ono što te tamo čeka je mnogo bolje od toga što sada imaš, samo da ljudi znaju.
A Allah kaže u 86. ajetu sure Alu Imran: “Allah neće ukazati na Pravi put onim ljudima koji su postali nevjernici, nakon što su bili vjernici i tvrdili da je Poslanik istina, a pruženi su im i jasni dokazi! - Neće Allah ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini.“
Niko neće na Sudnjem danu moći tvrditi da nije bio vjernik, a da je osjećao ovo što je opisano u ovom tekstu.
A teško se onome ko ravnodušan prema Allahovim riječima ostane.
U narodu postoji pogrešna informacija o izostanku sa džume, pa se priča da tri neopravdana izostanka izvode iz vjere.
Ne, ne izvode iz vjere, nego je kazna još gora. Postoji mogućnost da Allah we teala zapećati srce tog insana. Tačna predaja glasi ovako:
Poslanik salallahu alejhi wa selem je rekao: „Ko izostavi tri džume ravnodušno, Allah će mu zapečtati srce.“ (Ebu Davud-1052, Et-Tirmizi, Ibn Madža, Ahmed, a slično prenosi i Muslim)
Dakle ravnodušnost može biti kobna. Sjetimo se opisa Poslanika salallahu alejhi wa selem koji kaže:
„ Rekao je Allah we teala.: - Ja sam sa Svojim robom kada misli o Meni. S njim sam kad god Me se sjeti. Ako Me se sjeti u osami, i Ja se sjetim njega kad sam sam; ako Me se, pak, sjeti dok je u društvu, i Ja se njega sjetim u još ljepšem društvu. Kad mi se približi za pedalj, i Ja se njemu približim za lakat, a ako Mi se približi za lakat, Ja se njemu približim za rukohvat. Najzad, ako Mi se približi hodom, Ja ću se njemu približavati žurbom.“
Allah je Najmilostiviji i nema Gospodara pored njega.
Došlo je doba kada ima puno knjiga, a najmanje znanja.
Da kvalitet knjiga opada je očito i da se piše svašta i da piše svako.
Ali neznanje dolazi iz ravnodušnosti prema knjizi i ne čitanju iste.
Primarni izvor znanja muslimana je Kur´an, a sekundarni sunnetski izvori.
Mi smo i prema Kur´anu nemarni, a stime i ne marimo ni o Allahu, jer to je Njegov govor.
Ljudi bježe od islamske knjige kao i što bježe od predavanja, džume i svega gdje se može čuti šta korisno.
Razlog je isti, uz to da šejtan još lakše insana nagovori da ne čita, nego da ne sluša.Istinske korake u preobrazbi insan doživi tek kada počne da čita. Svaka knjiga ga mjenja nesvjesno.
Prva riječ koju je Allah we teala objavio Poslaniku salallahu alejhi wa selem je bila "Čitaj!",pa i nama je radi toga to prva naredba. Iz nje ostale polahko poinju nicati.
Jer ne smijemo zaboraviti nikada, Allahove milosti su nepokolebljive, pa ne budimo ravnodušni i nemarni prema njima,jer to nam je velika prilika da zaživimo bolji život i zaslužimo nagradu.
Da bi šejtanu otežali,svaki insan treba da obeća sebi i Allahu we teala nešto konkretno u prvim danima recimo tobe,jer za nju nikada nije kasno.
Npr. vratimo se izvoru i obećajmo da ćemo s početka pročitati čitav, pola ili možda samo četvrtinu Kur´ana,ali ustrajmo u tome i sjetimo se kada šejtan počne šaptati, da smo obećali Allahu da ćemo pa ustrajmo inschAllah u tome.
Allah je uistinu Najmilostiviji i Jedini naš Gospodar.A pouke iz Njegove Knjige su zaista neprocjenjivi dragulji.
Objavi komentar