Da'wa, Džihad, naređivanje dobra i zabranjivanje zla, sve su obaveze u Islamu koje nikada ne mogu biti odbačene ni od muškarca ni od žene. One (obaveze) su atributi ahl ul-Džannah (Naroda Dženneta) i kvaliteti ashaba. Štaviše, u Kur'anu Allah ukorava one koji odbace ove dužnosti i obećava da će ih kazniti zajedno sa zulumčarima, nevjernicima.
Ono što je Allah učinio wadžibom ostaće wadžib do Sudnjeg Dana, i ono što je Allah oharamio, ostaće haram do Sudnjeg Dana. Božanska pravila (ahkaam šarijja) ne mijenjaju se u Islamu; jedino je realnost ili prioritet ovih dužnosti stvar koja je podložna promjenama.Stoga, bilo da neko živi u daar ul-harb (zemlji rata) ili daar ul-islam (zemlja Islama) ne mijenja ahkaam (zakone) Allaha.
Stoga, nije prikladno za jednog vjernika koji vjeruje u Allaha i Sudnji Dan da uzima i bira koja Božanska pravila da slijedi a koja da ostavlja, jer je to atribut židova. Allah subhanehu we te'ala kaže:
„...Kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! Onoga od vas koji čini tako, stići će na ovom svijetu poniženje, a na Sudnjem Danu biće stavljen na muke najteže. A Allah motri na ono što radite. (El –Beqare, 85)
Nakon što pročitamo ovakav ajet, kako to da u našem Ummetu još uvijek imamo one koji biraju da govore o Namazu, ali ne o Džihadu; o Akidi, ali ne o Šerijatu; o Džihadu, ali ne o Da'wi, naređuju dobro ali ne zabranjuju zlo? Kako mogu očekivati da budu spašeni Allahove kazne? Džehennema? Kada se ponašaju tako pogrešno? Kako mogu tvrditi da su sljedbenici Muhammeda salAllahu alejhi we sellem, kada ogovaraju, kritikuju i napadaju ono malo ljudi koji se takmiče sa Poslanikom salAllahu alejhi we sellem u načinu kako je on zabranjivao zlo, razotkrivao zakon postavljen od strane čovjeka i zle ideologije Kufra?
Uistinu, Poslanik Muhammed salAllahu alejhi we sellem i njegovi ashabi r.a. su bili ljudi od djela. Kada su bili na bojnom polju njihova da'wa i zabranjivanje zla je sabljama sprovođena, a kada nisu bili na bojnom polju njihova da'wa i zabranjivanje zla je sprovođena jezikom. Ovo je neosporna činjenica; ipak, koliko je Muslimana danas uključeno u ove časne dužnosti? Koliko Muslimana posjeduje hrabrost i odvažnost ashaba, razotkriva zla društva (kao što su demokratija i sloboda (na štetu čovječnosti)), otvoreno i javno, poziva nevjernike u jedan jedini način života koji je kod Allaha prihvaćen? Kako možemo tvrditi da smo sljedbenici Sunneta kada ne slijedimo Sunnet niti širimo da'wu, niti naređujemo dobro niti zabranjujemo zlo? Kako mogu internet stranice tvrditi da su Islamske kada ne zabranjuju munkaraat (zlo) društva?
Uistinu, oni koji naređuju dobro i zabranjuju zlo su Ghurabaa', gharibi, (Stranci) u svijetu. Poslanik salAllahu alejhi we sellem obavijestio nas je da će oni biti manjina, i da im se većina ljudi neće pokoriti, da će ih ismijavati, kritizirati i odbacivati ih, ali da će Allah subhanehu we te'ala sa njima biti Zadovoljan:
„Tuuba (Džennet) je za Ghuraba, gharibe (Strance); one koji naređuju dobro (a zabranjuju zlo) kada ljudi postanu iskvareni.“ (Musnad al-Imaam Ahmed)
„Tuuba (Džennet) je za Ghuraba, gharibe, (Strance); pravedni (pošteni) ljudi koji su usred gomile zlih ljudi. Od onih koji im se ne pokore biće daleko više od onih koji im se pokore.“
(Musnas al-Imaam Ahmed)
Tako naći ćemo danas mnogo individua koji imaju atribute Hawaridža (haridžija, jed.) (zla i devijantna sekta u Islamu), koji govore istim jezikom kao i Poslanik salAllahu alejhi we sellem, koji prelijepo uče (Kur'an) i čine mnogo dobrih djela, a ipak ne naređuju dobro niti zabranjuju zlo otvoreno i javno, ne odbacuju taguta u svim njegovim oblicima i formama i ne posjeduju waala' (ljubav) sa Muslimanima sa kojim se ne slažu (razilaze se). Ono što je još gore jeste da ima mnogo muslimana koji su počeli da dezertiraju od Islamskih standarda i postali su impresionirani sa isticanjem i divotom dobrih djela ove zle sekte. Žalosno, izabrali su da odbace uputu Poslanika salAllahu alejhi we sellem, i da slijede obmane ovih neukih individua.
Gharibi ipak nisu lahko podložni „impresivnim“ argumentima Hawaridža, i nemaju vremena da raspravljaju sa ljudima koji odbijaju Sunnet. Oni kada su na bojnom polju, oni šire da'wu, naređuju dobro i zabranjuju zlo sa svojim sabljama, a kada su van bojnog polja (sa validnim Islamskim dopustom) oni šire da'wu, naređuju dobro i zabranjuju zlo svojim jezicima.
Džihad i Da'wa su rođaci; ne mogu biti razdvojeni. Ako osoba ne participira fizički u Džihadu ona mora da nastavi pozivati ljude u Islam i razotkrivati munkar (zlo) društva, ovo je upravo ono što su vjernici u doba Poslanika salAllahu alejhi we sellem činili kada nisu bili u stanju da pristupe bojnom polju. Mudžahid i daija nemaju vremena da se pravdaju sjedeći i odbacujući da'wu, kao što su dokazivanja oko toga postoji li sporazum ili ne postoji. Oni će činiti ono što je obaveza i predaće se Allahovim Božanskim pravilima.
Takmičiš li se sa Poslanikom salAllahu alejhi we sellem i njegovim ashabima ili slijediš svoje strasti? Položi račun sam/a sebi prije nego li budeš doveden/a na polaganje računa!
Objavi komentar