Postavlja se veliko pitanje pred sve ”odane” pobornike moderne demokratije, svjetskog mira, zagovarace ljudskih prava i humanizma, kako protumaciti trenutacno stanje sa svjetske politicke scene, gdje se Moskva i Wasington jos gledaju preko nisana, u vremenu kada Kina prerasta u novu vojnu svjetsku silu, a Japan svojom proizvodnom industrijom polahko, ali sigurno, potiskuje Evropu i Ameriku sa ekonomskog trzista.
Da li ce bilo kakve promjene trenutacnih pozicija ovih vele sila prouzrokovati vece ili manje posljedice, ili ce sve proci u najboljem miru?
Izvodjenjem nuklearnih proba Indija i Pakistan odmjeravaju svoje snage, a zaledjenost svih odnosa izmedju dvije susjedne zemlje najbolje upucuje na ozbiljnost postojeceg problema.
Narod Moroa se ne prestaje boriti protiv filipinske vlade u zelji za ostvarenjem svojih osnovnih prava. Mejutim, ovaj dunalucki kutak je medijski izolovan, jer ocjepljenje traze muslimani, sto nije slucaj sa Timorom.
Zidovima zemlja, a Palestincima ljudska prava
Na Bliskom Istoku izraelske vlasti i vojska u svojoj demokratskoj borbi nam pokazuju recept izgradnje modernog svijeta i principe na kojma ce se on zasnivati, gdje ne prestaju sa visegodisnjim ugnjetavanjem palestinskog naroda. Nakon britanskog prepustanja Palestine Zidovima (Palestina je do ’48. bila pod
okupacijom moderne Britanije) ovi neumorno rade na sprovodjenju ljudskih prava; protjerivanju
Palestinaca, okupiranju njihove zemlje, dajuci Jaseru Arafatu poluautonomnu upravu u Gazzi i Zapadnoj Obali, na cijem teritoriju zivi vise od 98% Palestinaca koji su nakon posljednjeg rata Arapa protiv Zidova 1967 ostali u okupiranoj Palestini. Dok drugi dio njih, koji su ostali na teritoriju gdje izraelaska vlada ima potpunu dominaciju, prozivljavaju najteze dane, gdje im se bezrazlozno uzurpira imovima i ruse kuce u primjetnom i velikom porastu poslije sporazuma u
Oslu, gdje je 13.09.’93 u parku Bijele kuce Ishak Rabin u prisustvu Jasera Arafata javno pricao o patnjama i zrtvovanju jevrejskog naroda u Izraelu. Primjera radi, samo u protekloj godini od Palestinaca je oduzeto 130 000 dunuma zemlje i poruseno 226 porodicnih kuca, gdje se neduznim ljudima ne daje prostor, a kako ce (a nemaju ni od koga) da traze svoja osnovna ”ljudska prava”, jer u Izraelu su, eto, ugrozeni, Jevreji.
Odnosi izmedju Izraela i Libana nimalo nisu bolji, a trenutni pregovori izraelskih i sirijskih vlasti oko Golanske visoravni ne vode nekom pozitivnijem rjesenju.
Problem Turske i Grcke oko Kipra jos nije rijesen, a pitanje je hoce li ikada i biti. Ataturkova sekularisticka moderna tvorevina jos se nije otrijeznila od posljednjih katastrofalnih potresa. Ogelan je jos u zivotu, a kurdsko pitanje i dalje prijeti vladi u Ankari.
Iracki tiranin Sadam Husein je smaknut, dok arapske zemlje mirno posmatraju umiranje neduznog irackog naroda.
U bivsem Sovjetskom Savezu samo se naslucuje barut i dim, dok se ubijanje i zlostavljanje trenutaka vodi jos u Ceceniji.
U Africi se takodjer ratuje. Juzni Sudan, Uganda, Eritreja, Somalija sve su to podrucja u kojima se dijalog vodi oruzjem. Vojne formacije plemena Tutsu i dalje haraju po Ruandi i okolnom podrucju. Iz Alzira nam stizu slike krvoprolica, gdje je francuska umjesanost ocita (Alzir je bio francuska kolonija) u vojnoj i fininasijskoj potpori alzirskoj vladi, koja ne zeli prepustiti vlast islamskoj partiji koja ju je na demokratskim izborima pravedno dobila.
Arapska liga izgleda da se slazu samo u jednom, da sve islamiste (muslimane koji drze do vjere) treba staviti iza resetaka. Njihovo misljenje dijele i marokanski kralj i tunizanski predsjednik . Vrata zatvorskih celija su cvrsto zatvorena nad muslimaskom mladoscu, dok su vrata turizma u zemlje Sjeverne Afrike sirom otvorena za svu modernu i civilizovanu evropsku naprednu omladinu.
Cionisticki masonski pokret javno odrzava svoje skupove, pa cak i u Turskoj. U arijevskoj rasi naglo zazivljava ideja nacizma. Protestanti Sjeverne Irske ne prestaju traziti svoja prava, gdje IRA cesto progovori i oruzjem. A u Spaniji se i danas slavi dan pada Kordobe i protjerivanja muslimana sa ovog ”krscanskog” tla.
Balkanska kriza donekle se smirila. U Hrvatskoj zabiljezen pad Tudjmanovog rezima. Dejtonska mlada Bosna u pelenama jos nije ni prohodala. Stanje na Kosovu, onakvo kako ga protumacis, dok ”nebeski narod”, kao da je pao sa neba, ne zna kakmo da krene nakon sto ih je srpski junak I vozd Milosevic doveo do cor-sokaka.
A sta nam svjetski politicki analiticari nakon svega ovoga kazu, kakvo nas vrijeme ocekuje?
Izgleda veoma tmurno i sumorno.
Semjuel Hantigton je o tome napisao i knjigu, zakljucujuci jos u naslovu da je neminovan ”Sukob civilizacija i prepravljanje svjetskog poretka”. ”Sukob civilizacija” to nije bajka iz Hiljadu i jedne noci, vec, bez sumnje, dobro proucena, ciljana studija i razradjena strategija Zapadnog bloka o uredjenju svijeta po zapadnim apetitima i ukusima.
Francuz, Zil Kepel autor knjige ”Zapadno od Allaha” upozorava kreatore novog sjetskog poretka pa kaze:”Islam je nepobitna cinjenica evropskog zivota, jer muslimani brojcano nadmasuju protestante i Jevreje u pretezno rimokatolickim (nije rekao sekularistickim) zemljama, kao sto su Belgija, Francuska, Italija i Spanija.” Zbog toga se i odigrao krvavi scenario u Bosni , jer i Kepel dijeli misljenje sa generalnim sekretarom Atlantskog pakta, koji je izjavio da je nakon propasti komunizma u Istocnoj Evropi ”militantni islam” postao jedina i najveca prijetnja bezbijednosti Zapada.
Amos Perlmuter, profesor politickih nauka na Americkom univerzitetu, u svojoj knjizi izdatoj ’95 kaze:”Period iza hladnog rata ne perdstavlja novi svjetski poredak, jer to je jos svijet ispunjen ekstremnim nacionalizmima. Zaista je fasisticka i nacisticka ideologija, koja je dominirala tridesetih godina, velikim dijelom podudarna sa islamskim fundamentalizmom, jer on je univerzalan pokret, neprijateljski raspolozen spram Zapada, koji cilja da novim krstasima (kako sam sebe naziva) pokaze lekciju koju nece zaboraviti. Nije slucajno da su stalna krizna podrucja u svijetu, upravo sredine fundamentalizma i pozivaca islamskog ujedinjenja i hilafeta. Ali Zapad nece dozvoliti zamjenu svog univerzalnog projekta drugim, zamjenu sovjetskog slucaja sa islamskim.”
Ocito je da upravo oni koji nam pricaju o svjetskom miru, ljudskim pravima, slobodama, demokratiji i modernizmu, imaju neke zle nakane i planove o masovnom unistenju svijeta ili, preciznije, dvije njegove trecine.
Ne treba da nas cudi, svi dobro znamo da su oni sinovi kolonizatora, a njihovi djedovi idejni tvorci inkvizicije u Andelusu i realizatori porobljavanja milion africkih crnaca, cija su osnovna ljudska prva i slobode, bez imalo stida, vajarskom rukom uzidane u Kip slobode.
Da, upravo njihovi djedovi okupirase zemlju indijanskih domorodackih plemena, ne dozvolivsi im ni da zive u njihovom susjedstvu. A potom dovedose porobljenu crnu rasu koja im izgradi tu ”kulu pravde” koju nazvase moderna i civilizovana Amerika.
Ako bi smo prevrnuli samo jednu stranicu istorije unazad, zapazicemo veliki naslov ”Divlji Zapad”, a danas nam ti sa Divljeg Zapada, valjda divljaci, dolaze pricati o civilizaciji, modernizmu, kulturi, pravdi i uspostavi nekakvog svjetskog poretka. Pitam se da li se civilizacija gradi u jednom danu, ili je to duga historijska epoha gdje jedan narod izgradjuje svoju intelektualnu, kulturnu i duhovnu bastinu? Tragom ovog pitanja, dolazimo do niza drugih pitanja; sta nam jucerasnji divlji zapadnjaci nude danas? Nije li to opet isto ono divljastvo u novom pakovanju? Sta bi drugo moglo biti? Jos cudnije od svega je njihov ponos i oholost, dok onaj ko realno pogleda na njihovu proslost, koja je preplavljenja krvlju, nasiljem, varvarstvom, brutalnoscu, uocit ce da sve to nije izcezlo iz njihove danasnje stvarnosti, u njihovim svakodnevnim medjusobnim odnosima, a pogotovo u odnosima naspram drugih, drugacijih (muslimana).
Jasno je da Zapad zeli uspostaviti jednolican svjestki poredak, koji ce nasilno svima biti nametnut. Ovaj sistem ce definisati i precizno odrediti ”ljudska prava i slobode”, a sve druge potraznje i pozivi, koji zakonom poretka ne budu obuvaceni, bice kategoricki odbaceni. Stoga takav poredak, koji vec sada ima sekularisticke i ateisticke predznake, nece trpiti vjeru, a kamo li da svakom pojedincu garantuje i osigurava sva vjerska prava i slobode, pogotovo tada kada pokaze svoje pravo lice. Bojati je se i za golu slobodu, jer novi svjetski poredak je kolonijalizam 21. vijeka.
Prvi crnacki presjednik Amerike vec ukazuje na ozbiljne nakane SAD-a, za sto bez sumnje postoji i razradjeni plan, u globalnoj westernizaciji svijeta, gdje kaze:”Amerika vjeruje da su njene vrijednosti podobne za svaku naciju, i mi, zaista, osjecamo svetu duznost u preinacenju svijeta po nasem primjeru.”
Obzirom da su muslimani velika prepreka u podizanju novog svjetskog poretka, Zidovi su izabrali metodu kojom ce pokusati sprijeciti da sunce islama obasja nove zemaljske horizonte, tako Hajiim Baram u Kudsu ‘93 god. porucuje zidovskim liderima:”Islam je nas neprijatelj kojeg se, u isto vrijeme, bojimo i postujemo ga. Nasa propagandna strategija je dokazivanje brutalnosti i varvarizma muslimana.”
Svjetski mediji i sredstva javnog informisanja, danas, upravo na ovakav nacin stvaraju stereotip muslimana kao teroriste, ekstremiste, fundamentaliste, konzervativca, prptivnog svakom napretku, antikulturnog elementa. Jer Baram je tokom svog izlaganja spomenuo samo muslimane.
A tamo gdje muslimani fizicki smetaju, sprovodi se palestinski, bosanski ili cecenski scenario. Usput se tu nadju i trupe UN-a ili neka druga organizacija koja ce prebrajati mrtve ili zive muslimane, kako bi sve bilo pod kontrolom, jer kao sto rece profesor Perlmuter Zapad nece dozvoliti zamjenu svog ”univerzalnog” primjera drugim, niti zamjenu sovjetskog primjera sa islamskim.
A da prica o sukobu civilizacija nije hipoteza potvrdjuje izvjestaj Ujedinjenih nacija koji kaze da broj zaposlenih u vojsci ili pri vojnim sluzbama u citavom svijetu doseze cifru od 82 miliona ljudi, sto je uveliko veci broj od svih prosvejtnih radnika u svim skolama, institutima i univerzitetima svijeta.
Svjetska armija broji 22 miliona stalno zaposlenih vojnika, dok 60 miloiona ljudi radi u vojnoj industriji i pri vojnim sluzbama.
U izvjestaju stoji da je prosjecna cijena obuke jednog vojnika oko 5600 americkih dolara, dok obrazovanje jednog djeteta ne prelazi sumu od 450 dolara.
Pitam se, kakvoj se to buducnosti i miru uopce mozemo i nadati?
Nije skriveno da se vojna nuklearna industrija i dalje razvija. Atomske bombe posjeduje vise svjetskih zemalja. One se i danas prave – valjada za muzejske izlozbe? - ako se, vec, Hirosima i Nagasaki i sutra negdje ne ponove.
A koliko se savremeni svijet priblizio idealima humanizma, govori nam sljedeci podatak, gdje je svijet ze deset godina u borbi protiv koznih bolesti u Africi i Aziji ulozio 83 miliona dolara, sto nje dovolnjo da kupovinu jednog savremenog raketnog lansera.
U citavom svijetu se danas dnevno izdvaja 3 milijarde dolara za naoruzanje, sto je nesumnjivo dovoljno da rijesi probleme nekih zemalja u Africi, Aziji i Latinskoj Americi, gdje svakodnevno glad ubija na stotine ljudi. Medjtim, gdje su humanisti i pobornici ljudskih prava?
EPILOG
Pitamo se gdje je kljuc uspjeha nase buducnosti?
Dejton? Evropska zajednica? Atlantski savez? Ujedinjeni narodi? Kineski ili francuski veto? Sovjetska ili zapadna ideologija? Rimsko pravo ili grcka filozofija? Ovaj ili onaj savez, pakt, unija?
NE! I jos jednom, NE!
Kljuc uspjeha je u iskreno izgovorenom sehadetu:”la ilahe illellah” i potpunoj predanosti Gospodaru svjetova, Allahu, Jednom i Jedinom.
Meni, zaostalku iz 7. Stoljeca, koji se silom prilika nasao u 21. vijeku da modernima kvari idilu ”ateisticke ljepote i sklada”, i svoj mojoj braci muslimanima u Filipinima, Indoneziji, Maleziji, Pakistanu, Indiji, Burmi, Kasmiru, Kini, Avganistanu, Dagistanu, Ceceniji, Turskoj, Siriji, Palestini,Libanu, Iraku, Jordanu, svim beduinima Arapsog poluotoka, svim muslimanima Egipta, Libije, Tunisa, Alzira, Maroka, Moritanije, Sudana, Nigerije, Cada, Eritreje, Somalije, Dzubutija, Komorskih ostrva, Benina, ..., nama ne trebaju nikakva zapadna ljudska prava, UN, NATO, EZ, zapadni modernizam, demokratija, engleski bonton, francuska kultura. Dovoljna nam je Bozanska rijec – Kur’an i uputa Muhammeda ibn Abdullaha, poslanika koji nije znao citati, ni pisati.
A vama, koji vapite za zapadnim idalima, i svim zapadnjacima, velikodusno, bez imalo zavisti, ostavljamo te ”ljepote” koje nam nudite. Sami uzivajte u njima. Zasitite svoju pohlepu.
Ja sam seljacko dijete i necu u Evropu. Za mene su to ”nedostizni” puti. Ostavite mi moj mir, ako uvazavate prava drugih. Ovo je moj izbor, moja demokratija. Zar se vi, kao modermo usmjereni i visoko civilizovani, i usudjujete da podignete halku na mojoj kapiji, narusite moju slobodu i individualnost? Vi gradite vasu, a ja cu svoju buducnost. Ja nece sa vama! A posto se, ipak, negdje mora ici, onda kazem, kao sto je Ibrahim, alejhiselam., kazao svome narodu:”Ja idem Gospodaru svome, On ce mi na pravi put ukazati.” (39/99)
Autor.I H.P
Objavi komentar