Sada se dešava da mudžahidi uspostavljaju islamske institucije širom oslobođenih teritorija. Uspostavljaju se šerijatski sudovi, policije, komunalne usluge, humanitarne organizacije, medijske produkcije, škole, akademijei dr. Održavaju se misionarski mitinzi, igre za mlade, postavljaju se reklamni bilbordi koji pozivaju omladinu u džihad a sirijske muslimanke na čestitost i čednost u vidu islamskog odijevanja.Ovakav razvoj događaja je neprihvatljiv za Zapad. Nema sumnje da je Zapad imao namjeru da svrgne Asada i da na njegovo mjesto postavi nekoga ko bi bio apsolutno pokoran njihovim željama,i koji bi Siriju učinio ekonomski ovisnom o Zapad, ali ni u kom slučaju Zapad nije očekivao istinsku islamsku revoluciju, radi koje su oni i poveli savremeni krstaški pohod na muslimanske zemlje. Pogotovo ne od onih čije vođe gotovo u svakom svom govoru najavljuju oslobađanje Svete zemlje i uspostavljanje hilafeta.
Ako je Asad za Zapad i bio zlo koje su nastojali ukloniti, on je ipak vjerno čuvao „izraelsko“ sirijsku granicu sa svojim ocem punih 40 godina. To također i cionisti znaju, koji su prije nekoliko mjeseci izjavili da „Assad mora ostati“ upravo iz tog razloga što u vrijeme vladavine Bašara i njegovog oca Asada “Izrael” gotovo da nije doživio nikakvu neugodnost.
S obzirom na veliku prijetnju koju predstavlja islamska revolucija u Siriji cionističkom režimu na teritoriji okupirane Palestine, Amerika bi mogla pribjeći biranju „manjeg zla“. I to se čini da bi moglo tako da bude s obzirom na ove zadnje tvrdnje američkih vodećih ljudi kako ipak ne planiraju svrgnuti Asada. A ovaj ‘napad’ na Asada bi mogao biti samo paravan za napad na mudžahide posebno zbog toga što Sjedinjene Države uopšte nisu spomenule mudžahide po pitanju američkog napada, što nam daje razlog da pomislimo da ih žele iznenaditi i uhvatiti nespremne.
Druga opcija je da Sjedinjene Države žele da zadaju snažan udarac i Asadu i mudžahidima, i na taj način otvore put svojoj podaničkoj Nacionalnoj kaoliciji da postanu dominantna sila u sukobu iako je ovo manje vjerovatniji razvoj događaja s obzirom da Nacionalna koalicija za to nema kapaciteta pa čak i kada bi Asad i mudžahidi pretrpjeli veće gubitke.
Kao što smo naveli, američki dužnosnici su odgodili napad najranije do posle 9. septembra, kada će američki Kongres odlučiti da li će Sjedinjene Države pokrenuti napad na Siriju. S obzirom da je Obama, najavljjuući ovu odluku dodao još da on može pokrenuti napad i bez ove odluke Kongresa, sa razlogom možemo posumnjati da je Obama odgodio napad da bi saznao da li ga podržava američka administracija, jer ih u prošlosti to nije zanimalo kada su napadali zemlje muslimana pa zašto bi ih zanimalo sada?! Pa šta je onda mogući uzrok odgode napada na Siriju?
Ako američki Kongres izglasa napad na Siriju 9. septembra, postoji velika mogućnost da napad bude pokrenut dva dana posle tj. 11.septembra čiju simboličnost ne trebamo nikome posebno objašnjavati. Ako napad krene na ovaj datum, nema sumnje da će to biti napad usmjeren na Al-Kaidu i na ono što ona zastupa a to je šerijat i hilafet.
U svakom slučaju biće zanimljivo gledati daljnji razvoj događaja kakav god da bude. Također, u slučaju napada na Asada, šijje iz cijele regije će dobiti veliku priliku da pokažu u praksi to svoje ‘neprijateljstvo’ prema organizovanom cionizmu o kojem tako glasno govore ali koje se do sada manifestvovalo samo na jezicima i na mitinzima iranskih političkih partija.
Sva zahvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.
Objavi komentar