Enes ibn Malik radijallahu anhu prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi wa selem jednom prilikom okupljenim ashabima održao sljedeći govor: ''O ljudi, kao da je smrt na ovome svijetu nekom drugom, a ne nama propisana. Kao da je istina na ovom svijetu nekom drugom, a ne nama naređena.
Kao da su oni sa kojima se na samrti opraštamo putnici koji će se uskoro vratiti. Mi ih ostavljamo u njihovim grobovima, a njihovu zaostavštinu koristimo kao da ćemo poslije njih vječno živjeti. Zaboravljamo svaku opomenu. Osjećamo se sigurnim od svake nesreće. Blago onome ko se zabavi svojim mahanama, pa ne istražuje mahane drugih ljudi.Blago onome ko dijeli svoj imetak stečen na pošten način, ko sjedi sa učenim i mudrim ljudima i ko se druži sa siromašnim i ubogim svijetom. Blago onome ko ima lijepu narav i čistu savjest i od čijeg zla su sigurni drugi ljudi. Blago onome ko dijeli višak svog imetka, ko se suzdržava suvišnog govora i ko se drži sunneta i čuva novotarija u vjeri.'' Subhul E'aša 1/213, Džemheretu hutabil 'areb 1/153
Prvi halifa koji je tražio od stanovnika da posipaju pticama hranu po brdima kako se ne bi pričalo da su ptice gladne po muslimanskim gradovima je bio halifa Omer bin Abdul Aziz, radijallahu anhu, koji je rekao: ”Pospite po brdima žito, da se ne bi pričalo kako su ptice u muslimanskim gradovima gladne”. To je islamski stari običaj ili tradicija u Turskoj i danas dan, ljudi idu na brda noseći sa sobom hranu (pšenicu, ili zob ili ječam, kukuruz itd) i posipaju pticama da ne umru od gladi. Eto to je jedna lijepa praksa ljudi koji su znali za Allahov hakk (pravo) a ne kao ovi dans kod kojih i ljudi umiru, a kamo li ptice.
Razlika je u tome što se bira čovjek, vođa i halifa koji zna za svoju odgovornost, zna za Allaha, onda je lahko ljudima sa takvim čovjekom, neće im nanijeti nepravdu namjerno, radit će za dobrobit zajednice i islamskog ummeta. Danas imamo one koji rade za sebe, koji rade sebi, i koji vide sebe i sebi, a narodu šta ostane. Ali, eto opet, se ne krivi vođa naroda već narod koji bira vođu. Kako zaslužimo tako i dobijemo.
”Prisiljavanje na dobrotu ne čini čovjeka dobrim, kao što ni prisiljavanje na vjerovanje ne čini čovjeka vjernikom, jer sloboda je osnova dobrote”. Gazali
Muhammed ibn Abdullah, sallallahu alejhi wa sellem, je ostvario pobjedu onoga dana kada su njegovi ashabi, radijallahu anhuma, svoj iman (vjerovanje) pretvorili u životnu sliku na kojoj kao obični ljudi obilaze bazare, džematske skupštine i jedu hranu k'o i ostali svijet, kada je svaki od njih činio živi Kur’an koji hoda po zemlji, i kada je svaki pojedinac među njima predstavljao konkretan uzor islama, model kroz kojega se očituje islam. Tekstovi sami po sebi ne čine ništa, kao što ni Kur’an sam po sebi nema djelotvornosti sve dok ne bude u stvarnosti slika čovjeka i njegovog života.
Ni prncipi, ma kakvi oni bili, nemaju u sebi životnosti sve dok ne postanu put koji se slijedi. Zato je Muhammedov, sallallahu alejhi wa sellem, primarni cilj bio da formira čovjeka, a ne da drži govore, da oblikuje svijest kod ljudi, a ne da im drži predavanja, da izgradi primjerno društvo, a ne da utemelji filozofiju. Poslanikova,alejhisselam, zadaća je bila samo da prenese tu ideju na ljude, da ona ovlada njima i da je oni prihvate kao realnu činjenicu.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi wa sellem, je ostvario pobjedu onoga dana kada je od ideje islama formirao stvarne ljude, kada je njihovo islamsko uvjerenje pretvorio u konkretno djelo, kada je utemeljio značaj Mushafa, da ne bude samo knjiga ispisana tintom na listovima papira, nego svjetlom u srcima ovih ljudi.
Govor ove ideje djelom i praksom, što i jest islam koji im Muhammed sallallahu alejhi wa sellem donosi, rezultiralo je uspostavljanjem međusobnih odnosa prožetih raznovrsnom saradnjom među ovim ljudima.
Sejiid Kutub (djelo; pobjeda Muhammeda bin Abdullaha, sallallahu alejhi wa sellem)
Eto tako su radili naši ispravni i pravedni, kada bi mi danas uspjeli sprovesti samo jedan mali dio onoga što su ashabi, radijallahu anhuma, uradili ne bi bilo ni siromaštva niti neukosti. Zato su oni zlatna generacija, puno su radili a malo govorili, djela više kažu nego hiljadu riječi. Koliko će još potrajati da mi današnji muslimani počnemo da radimo i da se zbližavamo da se ujedinjavamo da se ne cjepamo, da se ne razilazimo!!!!
Današnje društvo boluje od mnogih bolesti, a najveća boljka nam je da smo svi učevni odnosno neuki. Zaista kad dublje razmislimo i pogledamo oko sebe, uvidjet ćemo mnoge nedostatke kod nas samih, ali kad bi barem oni koji se pokušavaju spasiti bili još bliže jedni drugima, više ljubavi, više srdačnosti, više pažnje, to bi značilo mnogo što šta, a značilo bi uspjeh prije svega. A za uspjeh ne treba puno mudrosti, samo bogobojaznost, iskrenost i dobra volja. Do tada nek nam je Allah, we teala, na pomoći, i nek nam olakša da što prije skontamo svoje slabosti i da se što prije Njemu vratimo i ka Njegovoj uputi kako bi nastavili na putu istine djelovati prije svega na sebe i svoje pa onda i šire.
Islam je Allahova vjera i Pravi put, u to nikakve i nimalo sumnje nema! Zašto onda nema sloge u našim džematima, postavlja se pitanje?! Jer, džemat je, nakon kuće i škole, prva stanica muslimanskog bića. Istine radi, ima i složnih, dobrih i naprednih džemata, ljudi koji se poznaju, dijele probleme, tu su jedan za drugoga, ali oni su samo izuzeci. No, s druge strane, što u Bosni, a prevashodno u dijaspori, ogromna većina džemata živi i doživljava spletke pojedinaca i grupica, stresove, vanredne skupštine, svađe, vrijeđanja...
Dovoljno ti je da u bistri izvor uliješ tri kapi otrova i zatrovo si zdenac, a bogme i insane. Ali, ja mislim da je daleko više “otrovnih izvora” među ljudima, koji truju ljudsku dušu a kapljice otrova su im ubitačniji od najotrovnijih zmija! I, umjesto, da se slušaju stručnjaci za takvu vrstu otrova, danas je svako stručnjak za sve zatrovane i otrove. Imamo mi analize za sve, ništa nam ne manjka, protivotrovnih seruma na sve strane, jašta.
Šta mislite kada bi sve osobe u Bosni i Hercegovini počele tumačiti bolest i davati lijek, više bi nas bilo mrtvih nego živih?! A POGLEDAJTE KOLIKO OSOBA DANAS TUMAČI ALLAHOVU VJERU I TRUJU LJUDE SVOJIM DIJAGNOZAMA I LIJEKOVIMA!!! Nije se, onda, čuditi ovolikom broju oboljelih, koji smatraju da su savršeno “zdravi”!!!
Zašto je to tako?
Prije svega, zar nam se ne čini da je u džamije ušao svako, i iskreni i neiskreni. Ti neiskreni, to su licemjeri, koji su, iz Allah zna kojih razloga, tu. Daleko su oni od Allaha, daleko od imana i od toga da žive islam. S njima samo problemi, "uplatili su članarinu", pa se i oni pitaju. Ovakvi su poremetili sve teorije, jer je poznato da se munafici pojavljuju i izlaze iz svojih mračnih jazbina onda kada je islam jak, što danas, nažalost, nije slučaj, a oni su ipak tu!
Velika boljka naših džemata jeste i ta što svakavi pojedinci u njima pokušavaju ostvariti svoje prljave dunjalučke ciljeve, i liječiti svoje frustracije.
Čovjek je odrastao u komunizmu, tamo se nije “ostvario”, a bilo je tada jako popularno biti na funkciji i položaju, pa bi on sada to i kroz islam. Prije nije mogao ni predsjednik mjesne zajednice biti, a sada bi za predsjednika džemata, da malo sujetu nahrani, jer od ovoga nikakve druge koristi neće imati.Mnogi se, stoga, ponašaju ne kao predsjednici, već kao gazde džemata. A i sam način dolaska i ulaska u odbor je posebna priča.
U odborima su, uglavnom, oni koji niti vjerskog, niti ekstra dunjalučkog znanja imaju, Kur'an učiti ne znaju, a i čitanje prijevoda im vrlo teško ide, ne paze na svoj abdest, a ne može se u posao naređivanja dobra i odvraćanja od zla upuštati onaj ko ne pazi na svoj abdest (a vođenje džemata i Islamskih centara je, itekako, posao iz oblasti naređivanja dobra i odvraćanja od zla), namaz propušta...
"ALLAH VAM NAREĐUJE DA ODGOVORNE FUNKCIJE POVJERAVATE ONIMA KOJI SU IH DOSTOJNI!" (En-Nisa, 58.)
Allah naređuje, koliko vidimo iz ovog ajeta, da nam je EMR, da odgovorne funkcije, a predsjednik džemata to svakako jeste, dajemo onima koji su njihov EHL, tj. koji su ih dostojni. Mi smo u našim džematima prekršili ovaj Allahov imperativ, redovno gazeći preko njega, i zato nam je Uzvišeni uskratio berićet u našim džematima. Mi za predsjednike postavljamo one koji imaju para, koji su malo dobili iz Allahove riznice, to nam je glavni argument, a ne one koji žive islam, koji paze na svoj abdest, iza kojih su djela i znanje i koji su se na tom putu dokazali, one koji uče Kur'an...
Opet, ima onih i koji uče Kur'an, a poznati po spletkama, ta i šije uče Kur'an, pa psuju i proklinju ashabe, rade nedozvoljene radnje, sjetih se...ali šta ćemo pa i oni su dio džemata..
Od uzroka slabog džemata je i to da ni ne tolerišu onog ko mu se suprostavlja u mišljenju, niti prihvata diskusiju sa njima, niti mogu zamisliti da njihova mišljenja mogu biti izložena kritici, tako što bi se mjerila sa drugim mišljenjima i bila odbačena.
Mnogi od njih nisu uzeli znanje od učenjaka i stručnjaka, već su ga uzeli direktno iz knjiga i raznih izvora, bez da mu se pruži prilika konsultovanja, debatiranja i raspravljanja (diskusije), kao i kritika svog shvatanja i saznanja i njihova stavljanja u laboratoriji za analizu. Međutim, takavi su pročitali nešto, razumili ga i izveli zaključak iz njega, a može biti da su pogrešno pročitali ili razumili ili pogrešno izveli zaključak a da i ne znaju.
More bit...ali moguće je da postoje jači dokazi od onih koji je takav uzeo sebi za oslonac i on to ne zna, jer nije našao ko će ga na to uputiti.
Ovakvi insanski džemati ne znaju, da se u šerijatskoj nauci i fikhu moraju konsultovati oni koji su stručni i povjerljivi, i da oni ne mogu sami gaziti ovo duboko i uzburkano more, nego moraju imati vodiča koji će ih držati za ruke i objasniti im nerazumljivosti i termine tj. koji će povezati dijelove sa cjelinama i sličinosti sa sličnostima.
"Međutim, ko bude plivao sam u ovom moru, a ne bude vješt u plivanju, bojati se je za njega, da ga ne savladaju valovi i odnesu tamo gdje ne želi. Često ga i more proguta, tako da ne stigne na željenu obalu, i ne nađe ko će ga spasiti, jer je zagazio sam bez učitelja i pomagača ili vodiča.
Slično ovom je studiranje šerijata bez učitelja, gdje se ne može zaštititi od opasnosti, niti takvo studiranje može bez propusta i grešaka. Sve se to uočava prilikom primjene naučenog i kontakata a naročito kod nejasnih i problematičnih pitanja i oprečnosti dokaza i shvatanja.
Sve je ovo natjeralo klasičnu ulemu da upozori da ovo nije odgovarajuće obrazovanje, pa su rekli: “Ne uzimaj Kur’an od mushafija niti znanje od suhufija.”
Pod mushafijama su podrazumijevali one koji su naučili Kur’an samo iz mushafa (samostalno) ne podučavajući se putem predaja (rivajeta) ili usmeno od šejhova specijalizovanih karia (učača).
A pod suhufi podrazumijevaju onog ko uzme znanje direktno iz knjiga ne obrazujući se kod učenjaka, i ne uzimajući specijalizaciju od njih".
Naravno, nus produkt ovakvog odnosa jeste nepoštovanje džemata i imama i ponižavanje istih kroz izjave tipa..MI TE PLAĆAMO!!... pa budi poslušan, radi kako ti se kaže, budi nam vreća za šutiranje, lavor za naše ispljuvke, budi konformista, a ne reformista... I gle, mnogo je takvih! Još jednom čast izuzecima kojih ima, svjesnih, naprednih, bogobojaznih predsjednika džemata i odbora, boraca za islam, a ne za svoje interese ili tuđe interese...
S nadom u popravak stanja, jer nam je napredak po ovom pitanju, kao narodu, itekako bitan i potreban, samo kada bi bilo onih koji hoće slušati i poslušati, ehhh onda nam ne bi ni trebala baš i neka mudrost za naprednu zajednicu.
Objavi komentar