Veliki okršaj muslimana i kršćana na teritoriji Sirije

Povijest muslimana i kršćana je prepuna raznih događaja, mirova i primirja, ratova i sukobljavanja, a i danas su odnosi među njima u pojedinim područjima poprilično nestabilni. Negdje su na granici, ili da planu i prerastu u sukob ili, da se stabiliziraju i da se uspostavi mir. Jedan od predzanaka

Sudnjeg dana, shodno onome što nas je obavjestio Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve selem, bit će sukob između muslimana i kršćana. Poslanik, sallAllahu alejhi ve selem, ga je nazvao veliki okršaj (Krvavi boj, Melhame kubra op.PV.), u njemu će pobjediti muslimani, nakon čega će se uputiti prema Istambulu i osloboditi ga, a nakon toga će se pojaviti Dedžal.

Muaz ibn Džebel, radijaAllahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve selem, rekao: “Procvat Bejtul Makdisa (Palestina) znači (da slijedi) opustjelost Jesriba (Medine), a opustjelnost Jesriba znači (da slijedi) događaj velikog okršaja, a veliki okršaj znači (da slijedi) oslobođenje Konstantinopolisa (Istambula), a oslobođenje Konstantinopolisa znači (da slijedi) pojava Dedždžala.” ¹

Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve selem je rekao: “Sklopit ćete čvrsto primirje sa kršćanima, pa ćete zajedno krenuti u napad protiv neprijatelja² koji će biti ispred vas. I pobjedit ćete, i zarobit ćete ratni plijen, a potom ćete se vratiti bezbjedni, sve dok ne stignete do jednog uzvišenja³. Potom će jedan čovjek iz kršćanskog tabora podignuti krst i reći: “Pobjedio je krst!” Na to će se rasrditi jedan musliman, pa će ga udariti i ubiti ga. Nakon toga će kršćani prekinuti ugovor o primirju i te se skupiti za veliki okršaj.” U drugoj predaji se dodaje: “Muslimani će skočiti prema oružju, okupivši se, a Allah će potom počastiti (cijelu) skupinu šehadeom.”[4]

U muslimovom Sahihu je naveden detaljniji opis mjesta ovoga velikog okršaja. Ebu Hurejre, radijaAllahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve selem rekao: “Neće nastupiti Čas (sudnji) dok se kršćani ne spuste do Dabika[5], gdje će im u susret doći muslimanska vojska iz grada[6], a bit će to najodabraniji ljudi na zemlji toga vremena. I kada se posafaju jedni ispred drugih, kršćani će povikati: “Ne miješajte se između nas i onih koji su bili naši, a koje ste vi poslije kao ratne zarobljenike uzeli, borit ćemo se protiv njih.”[7]

Muslimani će na to uzvratiti: “Nikako, tako nam Allaha, nećemo vas pustiti da napadate našu braću,” pa će se boriti protiv njih. I jedna trećina (od muslimana) će se povući – Allah im to nikada neće oprostiti. Jedna trećina će poginuti – bit će to najodabraniji šehidi kod Allaha. A (preostala) trećina će pobijediti, oni ni u jednom trenutku neće pokleknuti pred iskušenjem. I nakon toga će osloboditi Konstantinopol…A dok budu dijelili ratni plijen, obje­šenih mačeva o maslinovo drvo, šejtan će poviknuti: “Eno izašao Dedždžal, došao za vama kod vaših familija” To će biti laž[8], a oni će se na to uputiti nazad, pa nakon što stignu do Šama, pojavit će se (Dedždžal).”

U jednoj drugoj preda­ji stoji još: “I dok se oni budu spremali za borbu protiv Ded­ždžala, nakon što su pobijedili kršćane, neće uspjeti ni ratni plijen podijeliti, popravljajući svoje redove, nakon što budu pozvani na namaz, sići će Isa sin Merjemin”[9]

U jednoj drugoj predaji navodi se još detalja oko sa­mog okršaja. U njoj je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Neće nastupiti Čas (sudnji) dok se ne presta­ne dijeliti naslijedstvo i dok se ne prestane radovati ratnom plijenu” Potom je rukom po­kazao prema Šamu, te rekao: “Neprijatelj će se okupljati radi pripadnika islama, a oni će se okupljati radi njih[10]. U tom okršaju će vam se desiti strašno povlače­nje[11], nakon čega će muslimani formirati grupu smrti sa uvjetom da se ne vraćaju osim kao pobjednici. Potom će se boriti sve dok ih noć ne zakloni jedne od drugih. I povući će se i jedni i drugi, a da niko nije pobijedio. Tu će se rasformirati ova grupa, pa će muslimani po novo formirati grupu smrti, uz uvjet da se ne vrate osim kao pobjednici. I borit će se sve dok se ne smrkne, a onda će se povući i jedni i drugi, bez pobjednika, pa će se rasformirati i ova grupa. Kada dođe četvrti dan, pridružit će im se i ostali sljedbenici islama[12], a Allah će dati da dožive poraz (neprijatelji muslima­na), pa će biti ubijani kao niko dotad. Takvo nešto neće se vidjeti,” ili je rekao: “Takvo nešto se nije vidjelo, tako da bi ptica letjela iznad njih, i ne bi uspjela ni preletjeti, a pala bi pogođena. I bilo bi iz iste familije sto uče­snika, od kojih ne bi našli da je na kraju iko ostao – samo jedan čovjek. Pa kojem plijenu da se raduje?! Ili, koje nasljedstvo da se dijeli?! I dok to tako bude trajalo, čut će za još veću nevolju! Začut će se vrisak: “Dedždžal se pojavio kod vaših familija!” Pa će odbaciti sve što su imali u rukama i okrenuti se, da bi poslali deset odabranih viteza. Ja zaista znam,” rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, “njihova imena, i imena nji­hovih očeva, i boje njihovih konja. Oni su najodabraniji konjanici koji su tada po stojali na licu zemlje!” Ili je rekao: “Oni su među najboljim konja­nicima, koji će tada postojati na licu zemlje “[13]

Mjesto sakupljanja muslimanske vojske za veliki okršaj će biti Guta, mjesto kraj Damaska, a bit će to najbolja vojska na zemlji u tom vremenu, i nju će Allah potpomoći protiv kršćana. Ebu Derda radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tabor muslimana na dan okršaja bit će u Guti, mjestu kraj grada po imenu Da­mask, jednog od najboljih gradova Šama.” A u drugoj predaji prenosi da je također čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: “Na dan (velikog) okršaja, tabor muslimana će biti u mjestu po imenu Guta, mjestu kraj grada Damaska – najboljem mjestu za okuplja­nje muslimana toga vremena.”[14]

Oslobođenje Kostantinopola muslimani će postići bez borbe, njihovo će oružje tada biti tekbir[15] i tehlil[16], a bit će pod vodstvom Mehdija. U hadisu koji bilježi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, stoji da je Allahov Poslanik, salla­llahu alejhi ve sellem, rekao: “Jeste li čuli za grad čiji je jedan dio na kopnu a drugi na moru (istambul)?” Rekli su: “Jesmo, Allahov Poslaniče!” “Neće nastupiti Čas (sudnji) dok na njega ne krene sedamdeset hiljada Ishakovih potomaka, a kad mu dođu i počnu ulaziti, neće se boriti oružjem, niti će odapinjati svoje strijele, već će reći: “La ilahe illa Allah i Allahu ekber” pa će pasti jedan nje­gov dio.” Sevr ibn Jezid ovdje kaže: “Ne pamtim drugačije osim da je rekao: “dio koji je na moru”. Potom će po drugi put povikati: “La ilahe illaAllah i Allahu ekber,” pa će pasti drugi njegov dio. Pa će po treći put povikati: “La ilahe illaAllah i Allahu ekber,” pa će biti oslobođen. Onda će ući u njega i uzeti plijen, a dok ga budu dijelili, začut će povik: “Dedždžal se pojavi!” Na to će sve ostaviti i vratiti se.”[17]

Nevevi navodi slijedeće: “Šejh Kadi kaže da u svim Muslimovim pre­dajama stoji “od Ishakovih potomaka” dok pojedini učenjaci navode: “Ono što je opće poznato i prenošeno je da su “od potomaka Ismailovih” a na to ukazuje sam hadis i njegov kontekst kojim se cilja na Arape. A grad koji će biti oslobođen je Kostantinopolj”

To da se aludira na Arape, tj. sinove Ismailove prenosi se u hadisu od Zu Makhmera, radijallahu anhu, u kojem se navodi da će kršćani reći svom savezniku: “Mi ćemo te poštedjeti Arapa” pa će se okrenuti i početi sku­pljati za veliki okršaj. Dakle, nedvosmisleno je kazano da će veliki okršaj biti između Arapa i kršćana. Inače i ostali hadisi koji su navedeni u ovom poglavlju ukazuju na to da se radi o Arapima i da će vojska koja budu uče­stvovala u velikom okršaju biti ona koja će osloboditi Kostantinopol.

U jednom se hadisu doslovno navodi da su to Arapi, naime Amr ibn ‘Auf, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ka­zao: “Potom će im doći (u susret) najbolji muslimani, stanovnici Hidžaza”. Dakle potomci Ismailovi, a ne Ishakovi[18], a Allah najbolje zna.

Autor: Muhammed ibn Abdurrahman el-Arifi