Ko stoji iza brutalne i bestidne propagande o „seksualnom džihadu“ u Siriji. Ministar unutrašnjih poslova tzv. islamističke (ihavijske) tunižanske vlade Lotfi Ben Jeddou, izjavio je u četvrtak da su brojne Tunižanke otišle u Siriju voditi tzv. “sveti seksualni rat”, džihad al-nikah, kako ga nazivaju, da bi time „zadovoljile seksualne potrebe islamskih boraca“.
Vijest je odjeknula poput munje i za kratko vrijeme ispunila naslovnice svjetskih i domaćih medija. Skoro da nema svjetskog i domaćeg informativnog medija koji nije objavio ovu vijest, učestvujući time u širenju bestidnih glasina o vjernicama.Allah Uzvišeni kaže:
„One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovome i na onome svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate.“ (En-Nur, 19)
Ministar u ihvanijskoj vladi je otišao korak dalje rekavši:
“Mlade žene stupaju u seksualne odnose s između 20, 30 i 100 pobunjenika i vraćaju se trudne u ime `seksualnog džihada`. Mi jednostavno stojimo po strani i ne reagiramo”.
Ovakav napad na čast muslimanke presedan je u novijoj historiji čovječanstva, ako se , naravno, izuzmu napadi šiitskih vatropoklonika na čast Aiše, majke vjernika, supruge Poslanika Muhammed sallAllahu alejhi we sellem.
Mediji su naravno, ove izjave tunižanskog mušrika začinili kako bi vijest bila još pompeznija, izjavljujući da pojedini sunitski muslimani iz redova selefija smatraju da je „seksualni džihad“ legitimni oblik “svetog rata”.
Bestidni mediji više ne vode brigu o dosljednosti, istim ljudima, koje su doskora optuživali da kamenuju ljude zbog preljube koja se desi samo jedanput, sada pripisuju da dozvoljavaju seksualne odnose sa 100 ljudi!! Za ovakve bestidnike nemamo drugi govor osim govora Poslanika sallAllahu alejhi we sellem: „Ako se ne stidiš, radi šta hoćeš“!
Iako mediji samo prenose izjave tunižanskog ministra, a posjetioci sajtova komentiraju uz neskrivenu zlobu i vulgarne komentare, niko od njih se ni ne pita šta je to navelo Ben Jeddoua da izgovori ovako krupne i sramotne potvore na čestite vjernice.
I zaista, zašto se tunižanski ministar odlučio na izgovaranje riječi od kojih se grče srca vjernika, iako sam za sebe (za vjerovati je) tvrdi da je vjernik?
Nakon narodne revolucije 2011. godine, u Tunisu se naglo razvija selefijski pokret. Broj selefija u Tunisu je zadnjih godina umnogostručen, a njihov uticaj nezanemarljiv.
Selefije u Tunisu su otvoreno počele da pozivaju na uspostavu Šerijata u zemlji i isto zatražili od ihvanijske vlade, koja za sebe tvrdi da je islamistička. Ihvanijska vlada je na ove pozive odgovorila hapšenjem selefija i vođenjem otvorenog rata. Selefijska skupina Ensarije Šerijata je od strane vlade proglašena terorističkom organizacijom, a vlada je započela oružanu borbu kako bi neutralisala ovu grupu.
Zbog toga, ministar ove vlade je imao razlog da u očima svoga naroda i svijeta diskreditira selefije koji masovno odlaze u džihad u Siriji, i istovremeno prave probleme vladi koju većinom sačinjavaju članovi ihvanijske partije En-Nahda, čiji su metodologija i lider hvaljeni i na pojedinim bosanskim portalima koji za sebe tvrde da su selefijski.
Međutim, mnogi drugi pokazatelji govore da ovo nije pravi, ili bar jedini, razlog antiislamskih izjava tunižanskog „islamističkog“ ministra.
Malo ko zna da su Tunižani najbrojniji strani borci među sirijskim pobunjenicima, posebno među borcima Džebhatun nusre (Front pobjede), koja je najubojitija oružana skupina koja se bori protiv šiitsko-alevijskog režima Bešara el-Asada i koja je do sada Asadovom režimu nanijela mnoge smrtonosne udarce.
Prema procjenama sirijskih aktivista oko 5000 stranih boraca u Siriji su Tunižani, što je ogroman broj koji nadaleko prevazilazi broj mudžahida iz drugih država (pojedinačno).
Sirijski Hitler (Bešar el-Asad) je više puta od zemalja čiji se državljani bore protiv njegovog režima tražio da spriječe svoje državljane da odlaze u redove sirijskih mudžahida. A Tunis je država koja prednjači po broju mudžahida u Siriji.
Sada već nije nikakva tajna da Bešar el-Asad ne vlada Sirijom i da su upravljanje državnim poslovima i vojskom preuzeli Iran i šiitski Hezbollah, što je podatak kojeg više ne kriju ni šijje. Zbog ovoga, Iran danas izdvaja ogromne sume novca koje se broje u milijardama dolara kako bi održao režim na vlasti.
Između ostalog, iranska vlada finansira i mnoge web sajtove, koji su navodno nezavisni, poput mreže sajtova Advance (na balkanskim jezicima prednjači advance.hr), kao i članice Irib mreže. Izdvajaju se milioni dolara za samo jedan intervju kojeg zapadnjačke TV kuće urade sa Bešarom el-Asadom.
Ogromna novčana sredstva koja su utrošena na propagandu protiv sirijskih revolucionara, uticala su da ogroman broj ljudi, pogotovo na Zapadu promjeni mišljenje o sirijskom narodnom ustanku protiv tlačiteljskog režima.
S obzirom da Tunis ima najviše državljana koji se bore protiv Asadovih snaga, bilo je za očekivati da iranska propagandna mašinerija, finansirana milijardama dolara, poduzme propagandne poteze protiv mudžahida iz Tunisa općenito, ali i selefija, koji čine ogromnu većinu stranih dobrovoljaca u Siriji.
Imajući u vidu činjenicu da tunižanska vlada već vodi verbalni i oružani rat protiv muslimana selefija, ministar unutrašnjih poslova te vlade je bio sasvim zadovoljavajuće rješenje za pokretanje ove sramne šiitske propagande.
Tako je u srijedu došlo do susreta pomenutog ministra i iranskog ambasadora u Tunisu, o čemu su izvjestili iranski mediji.
Na sastanku su se, kako su prenijeli iranski mediji, Lotfi Ben Jeddou i njegov brat po vjeri Peyman Jebeli, iranski ambasador u Tunisu, dogovorili o jačanju saradnje između dvije zemlje.
Već sutradan, Ben Jeddou je dokazao da može biti i te kako ozbiljan partner moćne šiitske propagande, te izjavljuje užasavajuće potvore o čestitim muslimankama, potvore koje ni najvećem kafiru kršćaninu ili židovu ne bi pale na pamet.
Čak i fraza „džihad al-nikah“ koju Ben Jeddou koristi da bi opisao svoje grozne izjave nema potpore u sunijskoj literaturi i tradiciji! Ali zato ima u šiitskoj!
Poznata je stvar, koju šijje već dugo vremena ne kriju, da je od temeljnih principa šiitske idolopokloničke vjere dozvoljenost privremenog braka, kojeg šijje nazivaju „nikah al-mu'tah“.
Stoga, možete razumijeti, kome je mogla pasti na pamet inspiracija za frazu „džihad al-nikah“ koja nikada nije postojala među muslimanima, tj. sunijama.
Kakve li samo podmukle propagande! Ljudi koji dozvoljavaju privremene brakove na semdicu dana, dan, ili čak sat vremena, a ovo je temeljni princip šijja, pokreću propagandu kojom optužuju čestite vjernice da rade ono što oni sami upražnjavaju!
Dakle, svi su pokazatelji da je najnoviju globalnu propagandu protiv čestitih Allahovih robinja pokrenuo Iran, putem svoje moćne propagandne mreže, sa ciljem kako bi se ponizile vjernice muslimanke i diskreditirali vjernici mudžahidi i tako pomogao zločinački sirijski režim koji punih pet decenija tlači svoj narod.
Zapravo, svi su izgledi da je tunižanski ministar samo pročitao uručenu mu izjavu od strane iranskog ambasadora u Tunisu.
Prljava satanističko-šiitska propaganda je još jednom pokazala da nema nikakvih moralnih obzira niti ikakve etike. U isto vrijeme, šiitski misionari u pretežno sunitskim zemljama licemjerno govore o nekakvom jedinstvu između šiija i sunija, dok im korumpirani vjerski autoriteti sunija u tome svesrdno pomažu!
Objavi komentar