Ljudska bića obično gledaju na zakon kao na sredstvo za uspostavljanje pravde u društvu čiji su članovi skloni da uzmu više nego što im zakonski pripada; zakon je tu da osigura da nepravda ne bude učinjena drugima. Međutim kada je i sam zakon predmet nepravde, onda stvarno nešto nije u redu. Na žalost to je danas slučaj sa šerijatom.
"Cjelokupno postojanje nije prepušteno samo sebi, cio svemir je potčinjen zakonitostima koje nisu naklonjene nikome mimo drugih. Ko ih uvažava, uvažavaju i one njega, ko ih čuva i one njega čuvaju, ko ih zapostavi i pogazi i one njega pregaze. To su zakonitosti, mreža uzroka i posljedica. Ko se trudi, nađe, ko posije, požnjeće, bio on musliman ili kafir, dobročinitelj ili griješnik.Zemljište ne može dati plodove muslimanu koji ga zapusti i ne vodi računa o njemu, koji u njega ne zasije kvalitetno sjeme, ne navodnjava ga i ne obrađuje, ali će zato dati plodove griješniku ili nevjerniku koji o njemu bude kako treba brinuo. To je Allahov zakon. Nije moguće da Allah dadne da neznanje nadvlada znanje, da anarhija pobijedi poredak, da zaostalost trijumfuje nad progresom, nemar nad prilježnim i preciznim djelovanjem, nesloga nad slogom. Hrabrost nad strahom."
U pojedinim masovnim krugovima samo spomeni riječ šerijat i na nekim licima će se istog momenta pojaviti grimasa.A ako bi upitao mase šta znaju o šerijatu, bio bi zasigurno iznenađen koliko slabo ga poznaju.
A i kada pričate sa tim masama o nečemu što ima veze sa islamom ili muslimanima da bi prvo počinjao pitajući prisutne šta je prvo što im pada na um kada čuju riječ ‘islam;’ bez razlike njihov odgovio bi bio ‘terorizam.’
Objavi komentar