Imam Malik u svojoj Muvetti bilježi hadis od Ibn Mes'uda radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Ti živiš u vremenu u kojem ima mnogo ljudi, koji razumiju propise Kur'ana, a malo je onih koji ga čitaju.Mnogo ljudi živi po Kur'anu i čuvaju njegove propise, a malo ih je koji vode računa o njegovim slovima. Malo je prosjaka, a mnogo onih koji dijele. Ljudi mnogo ostaju u namazu, a vrlo malo razgovaraju. Rade više nego govore.
A doći će vrijeme, kada će biti malo onih koji razumiju Kur'an, a mnogo onih koji ga čitaju. Tada će se gaziti propisi Kur'ana, a vodiće se računa o njegovim slovima. Biće mnogo prosjaka, a malo onih koji dijele. Trošiće se mnogo vremena u razgovoru, a malo u namazu. Malo će se raditi, a mnogo će se udovoljavati svojim strastima."
Ovaj hadis nam iznosi i ocrtava glavne znakove dva različita razdoblja u historiji razvoja islama. Period stvaranja, akcije i poleta na svim poljima ljudske djelatnosti, period pravilne primjene principa islama, i ispravnog funkcionisanja njegovih institucija, i period stagnacije, učmalosti, mrtvila, pogrešne primjene islamskog učenja i izopačivanje njegovih ustanova. Prvo doba, je doba Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i prvih halifa, i karakterističano je po praktičnoj primjeni propisa islama i praktičnom tumačenju Kur'ana, a ne takmičenjima učača Kur'ana.
Osnovna briga prvih muslimana bila je da žive po Kur'anu, a ne da ga čitaju, da upoznaju njegove propise i da ih u svakodnevnom životu primjenjuju, a ne da izgovaraju njegove riječi i uče hatme. Sve je bilo okrenuto prema naprijed i prema stvarnim problemima života, tako da se praksom ukazivalo na vrijednost islama, a ne teorijskim postavkama, kao što je to kasnije rađeno. Nije ugodno, ali moramo konstatovati da ovakav duh, ovakvo gledanje na islam nije potrajalo dugo. Već krajem prve polovice četvrtog stoljeća po hidžri, počinje se primjećivati skretanje sa linije i odstupanja od prvobitnog islama. A danas je to mnogo izraženije.
U današnjem vaktu skoro da se prouči više hatmi nego u doba bilo kojeg od hulefai rašidina, ali je zato isto tako sprovođenje u život principa Kur’ana daleko od sprovođenja u njihovom vaktu. Danas je Kur’an u svijesti muslimana postao neka vrsta magije, knjiga koja ima čarobnu moć, tako da osoba treba samo da ga pročita, pa da pomoću te čarobne moći čovjek može postići šta hoće. Zato se on piše se u vidu zapisa i hamajlija. Učenje Kur’ana je postalo profesija i to veoma unosna.
Nije rijetkost da se vidi Kur’an koji je skoro čitav išaran zabilješkama u kojima se navodi zašto se koji ajet uči i kada, tako da možemo vidjeti oznaku za kišu, protiv vjetra, protiv pasa, protiv ujeda zmije, glavobolje, straha, groma itd. Ovakvo shvatanje Kur’ana nažalost nije prisutno samo kod naroda, nego je tragedija što ova zabluda nalazi potporu u mišljenjima osoba koje se smatraju ulemom, tako da se čak i u nekim ”tefsirima” naći preporuke kod pojedinih ajeta ili sura, koje su u većini slučajeva potkrijepljene i navodnim hadisima. Tu postoje i detaljna uputstva koliko, kada i zašto treba učiti te ajete ili sure, te kakva je nagrada.
Situacija nije bolja ni s namazom, jer je namaz od svoje prave svrhe izgrađivanja jake duhovne i moralne islamske ličnosti, prerastao u skup određenih fizičkih radnji koje se mehanički obavljaju, a Allah subhanehu ve te'ala u suri Ankebut 45 kaže: "I klanjaj namaz, namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno…" Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kaže: "Ima mnogo onih koji obavljaju namaz, a da od toga nemaju ništa drugo, osim što se malo namuče.
" Nije onda ni čudo što u svom svakodnevnom životu susrećemo ljude koji nam, formom izgledaju vrlo pobožni i dobri muslimani, jer redovno obavljaju namaz, poste, uče Kur'an, obave hadždž, ali prema okolini u kojoj žive imaju jako loš ahlak. Pa da li ti ljudi onda istinski obavljaju namaz i da li on ispunjava svoju zadaću? Da li je on istinski dopro do srca i duše tog muslimana? Nije, nego je ostao samo na pokretima.
U vrijeme ashaba bilo je malo prosjaka, a mnogo onih koji dijele, za razliku od današnje situacije kada je sve više onih koji prose, a sve manje onih koji dijele. Stanje ashaba najbolje oslikavaju riječi Allaha subhanehu ve te'ala u suri Hašr 9 kada kaže: "…i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno." Da li je situacija i sa današnjim ummetom takva, prosudimo sami? Ipak, mi smo muslimani i moramo biti optimisti, jer postoje i u ovom vaktu svijetli primjeri darežljivosti.
Živjeti u vremenu punim iskušenja i smutnje, može da bude Allahova subhanehu ve te'ala blagodat, ali i veliki ispit našeg imana i svjedočenja islama. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nam naređuje da požurimo sa činjenjem dobrih djela, prije nego dođu iskušenja u kojima će se iman s lahkoćom gubiti. Prenosi Ebu Hurejre radijallahu anhu da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: »Požurite sa činjenjem dobra, prije nego fitne budu kao mrkla noć; čovjek će osvanuti mu'minom, a omrknuti kafirom, ili omrknuti mu'minom, a osvanuti kafirom, prodavaće svoju vjeru sa onim što mu se ponudi od dunjaluka!« Bilježi Muslim.
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem jednom prilikom govoreći o vremenu smutnje upitao je ashabe: “Šta ćete raditi kada vam se žene odaju bludu, a omladina ogrezne u psovci i kocki.” Upitaše: “Zar može doći takvo vrijeme?” Reče: “Može i gore.” Upitaše: “A zar može doći gore?” Reče: “Može, a to je kad ne budete naređivali dobro i odvraćali od zla.” Upitaše: “Zar može doći takvo vrijeme?” Reče: “Može i gore.” Upitaše: “A zar može doći gore?” Reče: “Može, a to je kad budete dobro smatrali zlim, a ono što je zlo dobrim.” Upitaše: “Zar može doći takvo vrijeme?” Reče: “Može i gore.” Upitaše: “A zar može doći gore?” Reče: “Može, a to je kad budete naređivali zlo, a odvraćali od dobra. Tada se u tom vremenu ni vaši najučeniji neće moći snaći.”
Da li i mi kao živi svjedoci vremena živimo period u kojem fitneluci liče na mrklu noć? Da li živimo u vremenu u kojem se dobro smatra ružnim, a ružno dobrim? Živimo li u vremenu pomanjkanja moralnih vrijednosti i hiperprodukcije razvrata, koji nam je ušao prvo u naša srca, a potom i u naše kuće, porodice i komšiluk?
Prema tome, zlo koje je skoncentrisano u pojedincima ili grupama je "snaga" koja se stalno bori protiv onih koji donose istinu i opominju ljude. Allah subhanehu ve te'ala one koji se protive ispravnom putu, naziva šejtanima od ljudi i džina, koji uljepšavaju svoj govor, a kojem je krajnji cilj obmana, pa u suri En'am 112 kaže: "Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džina koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli - a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju!" En'am 112
U ovom novijem vaktu to dolazi posebno do izražaja nakon 11. septembra, tako što se rušenje islamske države (Afganistan), islamska sahva u Bosni, uništenje jednog naroda (Palestinaca) naziva borbom protiv terorizma,a ima jos mnogo-mnogo primjera...
Neki ljudi će reći da Allah subhanehu ve te'ala u suri Maide 105 kaže: "O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, neće vam nauditi onaj koji je zalutao! Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavijestiti o onome što ste radili." - tako da se mi trebamo brinuti o sebi da budemo na pravom putu, a za ostalo se ne trebamo interesovati. To je pogrešno shvatanje ajeta, a ispravno je ono koje Tirmizi prenosi od Ebu Umejje Eš-Ša'banija da je rekao: Otišao sam kod Ebu Sa'leba El-Hašinija, pa sam ga upitao: "Kako ti tumačiš ovaj ajet?" Rekao je: "Koji ajet?" Odgovorio sam: "Riječi Allaha Uzvišenog: ¢O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, neće vam nauditi onaj koji je zalutao!'" Nastavio je:
"Tako mi Allaha, upitao sam o njemu dobro znanog, upitao sam Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, pa mi je odgovorio: 'Vi međusobno naređujte dobro i pozitivno i međusobno zabranjujte pokuđeno i zabranjeno sve dok ti ne vidiš da se je pokorno pohlepi, da se strast slijedi, da je data prednost dunjaluku i da se svako uznosi sa svojim mišljenjem i stavom, onda se brini samo za sebe i kloni se svjetine, jer su iza vas dani u kojima će strpljivi biti kao onaj ko je stegnuo žar u šaci, ali će onaj koji bude radio (i praktikovao islam) imati nagradu pedesetorice koji rade kao što vi radite (sad)."
Allah subhanehu ve te'ala u suri Ali Imran 104 kaže: "I nek među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, oni će šta žele postići."
Rekao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: “Vi sada uz očit dokaz od vašeg Gospodara naređujete da se čini dobro i odvraćate od zla, borite se u ime Allaha i među vama se nisu pojavile dvije stvari koje opijaju: opijenost neznanjem i opijenost ljubavlju prema životu. Pa ćete odustati od toga i nećete naređivati dobro i odvraćati od zla i nećete se boriti u ime Allaha i među vama će se pojaviti dvije stvari koje opijaju, opijenost neznanjem i opijenost ljubavlju prema životu, pa ko se tada bude pridržavao Kur’ana i sunneta pripada mu nagrada pedesetorice ljudi. Neko je upitao: “Od njih?” Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Ne, nego od vas.”
Rekao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "Ova vjera će dostići do svakog mjesta do kojeg stižu dan i noć i Allah subhanehu ve te'ala neće ostaviti ni jednu kuću, zidanu ili od nečeg drugog pravljenu, a da u nju neće uvesti ovu vjeru ponosom ponosnih ili poniženjem poniženih. Ponosom kojim će Allah pomoći vjeru Islam i poniženjem kojim će Allah poniziti kufr (nevjerstvo)."
Uistinu, kome Allah subhanehu ve te'ala učini prsa prostranim, i u čije srce dopre iskreno vjerovanje, i ko traži načina da se Allahu iskreno približi, i koji dosljedno čuva granice Kur'ana i sunneta Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, taj je na putu za kojeg Allah subhanehu ve te'ala u suri En'am 153 kaže: "...i doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova"; "eto, to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili". En'am 153
Ibn Merdevejh prenosi od Ibn Umera radijallahu anhu da je on upitao Ibn Mes’uda radijallahu anhu o pravom putu, pa mu je on odgovorio: "Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem ostavio nas je na njegovom početku, a njegov je kraj u Džennetu."InschAllah!
Objavi komentar