Bosnjak, covjek sa brdovitog Balkana, rodjen na ratom poharanoj grudi, na zemlji desetine puta zaljevanoj sehidskom krvlju, kao sirota uzrastao u krilu majke muhadzirke, ... jucer izasao iz rova, ostavljajuci pusku kojom se branio od ovih ili onih neprijatelja, danas je i on postao moderan(?) i civilizovan(?). Danas i on proslavlja novogodisnjicu upravo sa onima koji su ga jucer ubijali, embargom ga sprecavali da se brani i slali mu humanitarnu robu sumnjivog kvaliteta i medicinske lijekove isteklog roka valjanosti. Ukljucio se Bosnjo u tokove savremenog svijeta koji je licimjerski, mirno posmatrao njegeovo jucerasnje izgaranje i krvarenje...
No nisu to svi cinili – reci ce on. Ne mozemo optuziti citav svijet. Mozda je na sve to s nehajnoscu i dozom dvolicnjacke pasivnosti gledao kanadski general Mekenzi, tadasnji generalni sekretar UN-a Butros Butros Gali, Sadako Ogata, holandski bataljon u Sreberenici, ali drugi su nam pruzali rijeci podrske...Tako je Bosnjace(?)! Zaista si ti razumno, humano bice, - potvrdice ti to bjelosvjetski vlastodrsci- u to smo se ODAVNO uvjerili kada si izasao iz SAFFA i stao u nas stroj.
Tek sada si u njihovim ocima postao homo sapiens. Kada si ostavio sve ”svoje” i prigrlio ”njihovo”. Kada si svoj borbeni dah, kojim si branio svoj zivot, vjeru, cast, toprak, sve sto imas, zamijenio ushitrenim poklikom i dubokim dahom u borbi za izlapljele i istinom, davno, prevazidjene ideale zapadne ”civilizacije”; ljudska prava, demokraciju, modernizam, multikulturu, multinacionalnost, multi... multi...?
A sve sto si dobio nakon toga bio je plasticni osmjeh sa sumornih, crnih lica, koja su, danima i nocima, raspravljala o tvojoj sudbini; tvome zivotu i zivotu tvoga djeteta, iscekujuci vase skoncanje. Ali posto orlovi, bijeli ili crni, nisu uspjeli da rastrgaju tvoje bice, upotrijebljena je druga metoda. I ona je uspjela.
Svojim poklikom za civilizacijom, multikulturom, demokratijom, zasluzio si aplauz Zapada za moderno(?) i razumno(?) opredjeljenje, opredjeljenje mira(?) i suzivota(?). Zasluzio si aplauz koji je u sebi nosio samo jednu poruku:”Bosnjak je, danas, porazen!”
STVARNOST ZAPADNE PODRSKE BOSNJACKOJ BORBI PROTIV AGRESIJE
Istina je da su nam mnogi pruzali rijeci podrske. Zapad ponajvise. Ali te pitam Bosnjace, ko je Srbiji i Karadzicevoj kliki dao rijeci podrske da nasrnu i navale na nas sa kojima je, po tvojim rijecima, stajao citav civilizovani svijet? Je li to neka druga Evropa i Amerika? Ili su ti dugi mjeseci pa i godine, u kojima smo od Zapada zadobijali, samo, rijeci podrske, za Srbe znacili mjesece sutnje i odobravanja njihova zlocina kako bi modernu Evropu, pred dvadeset i prvi vijek, ocistili od takvih kao sto si ti?
A kada to Srbi nisu ucinili, a time su se Londonu, Parizu i drugim zapadnim prijestolnicama bili obavezali, onda su ih zbog toga i zbog podizanja zastora sa prljavih zapadnih igara kaznili sa par NATO letova iznad Srbije. Kako bi Zapad, sada kada si i ti pristao da budes dio njega, bar iole saprao crnu mrlju sa svoga koscavog lica i tebi se prikazao u odori pravde i pravicnosti. Kaznili su Srbe jer te nisu ubili!
Ko nas je to stitio? Ko nas je branio? Ko nam je pomagao, a ko odmagao?
Jesu li to UN, UNPROFOR, SFOR, IFOR, i ne znam koji vise FOR, fora i fazon bili nasi zastitnici? Citavo vrijeme ratnih godina omogucavali ulazak hrane i lijekova, a da ne govorimo o oruzju, u BiH; okruzeno Sarajevo, Bihac, Srebrenicu, stitili zasticene (citaj: nezasticene) zone, ili su otezavali, odugovlacili, ogranicavali dopremu hrane i lijekova, a prije svega, jednoglasno (jer oni su humanisti) izglasali uvodjenje embarga na uvoz oruzja, kako bi agresoru olaksali posao u pripremi balkanskog tla za 21. vijek. Jer ti si, zapamti dobro, nepozeljan!
Iznednadni preokret u odnosu politike Vasingtona naspram balkanske, preciznije, bosanske krize uslijedio je tek nakon ocitog poraza srpske vojske i vidne dominacije snaga Armije BiH. Pitamo se, zasto? Da li su kod clanova Kongresa, cetiri godine od ubijanja Bosne, proradili zakrzljali osjecaji humanosti, sazaljenja i covjecnosti (jer savremeni civilizovani zapadni covjek, valjda, ne moze brze da reaguje) nad golorukim bosanjackim narodom, ili su, zajedno, sa svojom evropskom varvarskom bracom uvidjeli neuspijeh i propast Karadziceve, Miloseviceve i Tudzmanove ”metode malja”?
Ocito da je posrijedi ovo drugo. Posao, koji je trebao da bude odradjen u BiH, je prepusten balkanskim ekspertima westernizacije; Karadzicu, Mladicu, Tudzmanu, Milosevicu i drugima, jer Evropa i Amerika nisu htejle da skidaju svoje bijele rukavice koje skrivaju africku i azijsku krv na njihovim rukama prolivenu u ime kolinijalizma, to im je dovoljno za utvrdjivanje principa humanosti i ljudskih prava za koje se oni strastveno zalazu.
Ali posto okolnosti nisu isle u prilog domacim akterima u ciscenju Evropske avlije pred 21. vijek od turskog smeca, onda se u igru, izravno, ukljucuju i stranci. Amerika, pod plastom novog svjetskog poretka kao sluzbeni zastitnik demokracije, ljudskih prava, modernizma, mora povuci adekvatne i efikasne poteze. Dosta je bilo srpskog i evropskog kilavljenja. Stvari se rjesavaju po americkom primjeru. Dolazi Dejton i stvar je rijesena. Bosnjacima nije dozvoljeno da vojno pobijede.
Veliki broj njih je ubijen i to ce im biti dovoljno opomene da se sve te golgote, i po drugi put, mogu ponoviti, ukoliko ne budu dosljedni nasih (zapadnih) uputa, imajuci u vidu da su se kroz rat osvjedocili da nemaju drugog zastitnika sem nas, jer isilamski -arapski svijet je vec ranije podigao bijele zastave pred nasim migom.
Dejton Bosni donosi mir(?). Neupuceni bosnjacki svijet, u zahvalu Americi, podize ruke Clintonu i od njega pravi junaka (pitam se gdje taj junak bio ’92, obzirom da je u izbornoj kampanji mnogo obecavao, te ’93 i ’94 – izgleda da je te, za nas, krizne godine proveo sa Monikom Lewinski, nazalost). Dolaskom dejtonskog mira Bosnjaci zaboravljaju na Boga, vjeru, dzamiju, i porazeni u novom, strateski dobro pripremljenom, ideoloskom ratu od strane Zapada, ispranih mozgova, zaslijepljeni zapadnim materijalnim bljestavilom u cudu se pitaju odakle danas izgradnja tolikih dzamija u BiH, s takvim osjecajom kao da su do jucer zivjeli u Vatikanu, a ne u gradu kojeg im je podigao Husrev beg i njemu slicni dobrotvori. Cude se toj izgradnji. Ona im ne treba, oni sada razmisljaju na zapadni nacin, nece oni u dzamije, oni hoce u Evropu.
Zapad je u BiH ostvario svoje ciljeve. Prosirio je svoju vojnu, politicku,ekonomsku i kulturnu dominaciju na Balkanu. Po prvi puta snage Atlantskog saveza i Amerika postavljaju svoje vojne baze na ovim prostorima, uvezujuci tako sivu transverzalu od Italije do Bliskog istoka. A na drugoj strani, Bosnjak, ako vec nije ubijen, onda je u Bosni ili odveden negdje na Zapad; u Ameriku, Svedsku, Dansku, Holandiju itd, westernizovan i modernizovan; blizak sekularizmu, daleko do vjere, prigrlio je sve zapadne (ne)vrijednosti, moral, kulturu, nacin zivljenja, izgubivsi i ostavljajuci svaku vezu sa svojim.
Cak sta vise, prikriva se iza sminke i zorli pokusaja prelamanja svoga jezika u tecnom izgoviru jezika zemlje u kojoj se nalazi, oponasajuci zapadnjaka, kako se, ne daj Boze (ako i vjeruje u Boga), nebi otkrio njegov nekadasnji identitet i porijeklo. Ali na njihovu zalost, opet ih te zapadne sredine ne prihvataju sa istim zarom kojeg Bosnjo ulaze u svojoj modernizaciji. Nije li to, ista drugo, do obistinjenje rijeci Uzvisenog:”Ni Jevreji, ni krscani nece biti zadovoljni tobom sve dok ne prihvatis njihovu vjeru...”(2/120)
IMA LI, BONA, U TOJ NJEMACKOJ KOJA DZAMIJA
Nasli smo se pred svrsenim cinom! Predstava je zavrsena. Zavjese na pozornici su, vec, spustene. Jedino nam preostaje da razmislimo kako cemo u Evropu.Ispravan odgovor i pravu odluku mozemo donijeti nakon sto odgonetnemo na upit:”A sta nas tamo ceka?”U popularnom filmu Ademira Kenovica ”KUDUZ”, emitovanom prije rata, u jednoj od scena glavni junak slusajuci svoju sudjenicu, koja je malo vidjela Zapada i njegova sjaja, dok mu ona, sva opcarana time, kazuje o tom dalekom svijetu, brizno pita:”Ima li, bona, u toj Njemackoj koja dzamija?”
Odgovor mozemo i naslutiti. Uslijedio je smijeh popracen rijecima:”Odakle to!?”. To je moderan i civilizovan dio zemaljske lopte. Njima ne trebaju dzamije. One su mjesta u kojima se sakupljau dede i oni zaostali primitivci u drustvu, koji ne znaju zakoraciti u birtiju, kafic, disko, kino, likovnu galeriju, ili doci na utakmicu, koncert, modnu reviju ili izbor misa.
Eto, u Evropu ne mozemo kao zaostali i primitivni. Ako hocemo tamo valja nam se mijenjati. Skidati caksire, salvare i fesove. Ostaviti feredze i dimije, jer to je sve vise primitivno iz nekog dalekog doba kojeg je vrijeme i modernizam pregazio(?).
A sta obuci posije toga?
Bosanske curice, pak, imaju najmanje razloga za brigu, jer i da ne nadju sta obuci, pa civilizovani svijet tezi totalnom liberalizmu i nihilzmu radi uspostave prirodne ravnoteze izmedju covjeka i okoline, tako da ce te bosanske moderne seke moci na cestu bez icega na sebi, jer i do sada nisu sta mnogo imale.
A sta poslije?
Poslije mozes, ako to vec ranije nisi uradio, izbusiti usi, nos, podvaratnicu ili jezik, ako ti nece smetati, pa staviti koju srebrenu ili zlatnu halku. Zatim ces ”nabaciti” neku modernu frizuru, a njih je i tako mnogo te neces imati problema u izboru. Ima ih po svakom ukusu. A ako si na visokim ljestvicama mode i modernizma neces se omisljati i u farbanju svoje kose sa nekom drecavom i upadljivom, a najbolje florescentnom, bojojm, ali ne zaboravi da zelena boja nije bas preporucena, znas vec i zasto.
Kako dalje?
Dalje ide samo. Ako si misicav, zgodan i znas se praviti budala mozes krenuti putem onih hrvatskih decki sto dodjose u Sarajevo da ga malo, muskim striptizom, primaknu svijetu modernizma. Mada je za ovakve projekte jos rano kod nas, jer, eto, u nasem gradu ima jos onih zaostalih, sto ne dozvolise da decki pokazu svoje ”umjece”.
A sto se tice djevojcica, pred njima su vrata sirom otvorena. Ako imju bar malo ljepsi avaz, mogu se okusati na estradnoj sceni. Danas ti sve prolazi u raji. Niko vise ne gleda na ljepotu, umjetnost, umjece. Samo nek stogod ”grmi” i svi su zadovoljni. Valjda smo u toj prelaznoj fazi iz primitivizma u modernizam izgubili svaki osjecaj i sluh za lijepo, ili ga nismo ni imali? Vjerujem (tj. oni vjeruju) da cemo to za koju godinu zadobiti, pa cemo i mi imati britanski, francuski ili italijanski njuh za umjetnost i lijepo, potom cemo se, tako raspameceni, diviti i svjetlima semafora.
A one ljepse curice se mogu povesti za misicama svijeta,jer kako ce bona BiH biti bez predstavnicom na izboru za mis svijeta...
A ako neka od njih ne uspije doci do mis svijeta, ostaje joj da pokusa na nasim lokalnim mis izborima, koje priredjuju i finansiraju, njima na cast, i neki nasi gradonacelnici i visoki polticari.
Cudim se tebi Bosnjace! Jucer (‘93-‘95 god.) nismo imali ni komada hljeba, a tebi je danas do izbora misa, filmskih festivala, modnih revija.Zar si zaboravio Bosnjace onih rasplakanih,majki i seka Srebrenice,zar si zaboravio...
Zar tih nasih uglednika (sada neuglednika) nije stid i sramota pohotno gledati (a ko ce mi dokazati da nije tako?) u razgolicene bosanske curice, kojima, bez sumnje, mogu ocevi biti. Zar nam nije dovoljno sramote, ponizenja, stida, tuge i zalosti u 50 000 silovanih Bosnjakinja u ratu? Zar posao koji nisu odradili Srbi, Hrvati i Mekenzi, treba mi da dovrsimo na ovakav i slican nacin, i svijetu pokazemo nase razgolicene kceri? Pitam se gdje nam je cast, ponos, ljudskost, stid? Zar sve ovo prodati za nazovi kulturu, modernizam i civilizaciju? Zar je to kulrura, modernizam i civilizacija? Jadno li izgledamo!
Optuzujete me za primitivizam. E, ako je to modernizam kojem pozivate, onda i jesam primitivac i zaostalko iz 7. stoljeca. Zovite me kako vam je volja, jer ja vaseg modernizma necu. Pitam vas modernizovane ko je blizi, ja – kao primitivac ili vi - na gore pomenuti nacin modernizovani, onemome primitivnom zaostalom covjeku iz kamenog doba (iako je i on, u to nesumnjam, imao vece vrijednosti od vas), cija je odjeca bila samo dva lista, sprijeda i otraga? Odgovorite sami!
Ne prihvatate moje rijeci, neka vam bude. A sta je drugo od vas i ocekivati, dok vam u mislima ne prestaje lebdjeti veliko, za vas zivotno, pitanje: Sta dalje?Poslusajte moj savjet, mozda vam se dopadne.
Valjda imate toliko pameti da skuzite da vas Evropa, i pored sveg truda kojeg ulazete, nece da prihavati i prigrli kao svoje.Ostanite tu gdje ste i budite samo jednostavno BOSNJACI...
Objavi komentar