Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima je deklaracija koju je usvojila Generalna skupština Ujedinjenih nacija (A/RES/217, 10. decembra 1948. u palati Šalot u Parizu), čime je predstavljeno opće viđenje organizacije vezano za pitanja ljudskih pravagarantovanih ljudima. Po završetku drugog svjetskog rata na vidjelo su izašli zločini koji je počinila nacistička Njemačka, što je dovelo do toga da je zavladalo opće mišljnje u svjetskoj zajednici da Povelja Ujedinjenih nacija ne razjašnjava dovoljno prava koja treba da zaštiti.
Samim tim, univerzalna deklaracija koja u potpunosti razjašnjava prava pojedinaca je bila krajnje neophodna. Proglašenje je ratifikovano tokom zasjedanja Generalne skupštine 10. decembra 1948. godine glasovima 48 za i 0 protiv, sa 8 uzdržanih .Iznenađujuće, uprkos centralnoj ulozi koju je igrao kanađanin John Humphrey u pisanju povelje, Kanadska vlada je bila uzdržana pri glasanju za nacrt povelje. Promijenili su svoj stav kasnije, kada je nacrt izašao pred Generalnu skupštinu. /PREGLEDAJ UNIVERZALNU DEKLARACIJU O LJUDSKIM PRAVIMA/
Pošto je priznavanje urođenog dostojanstva i jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske porodice temelj slobode, pravde i mira u svijetu; pošto je nepoštovanje i preziranje prava čovjeka vodilo varvarskim postupcima, koji su vrijeđali savjest čovječanstva, i pošto je stvaranje svijeta u kojem će ljudska bića uživati slobodu govora i vjerovanja i biti slobodna od straha i nestašice proglašene kao najviša težnja svakog čovjeka; pošto je bitno da prava čovjeka budu zaštićena pravnim sistemom kako čovjek ne bi bio primoran da kao krajnjem izlazu pribjegne pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja; pošto je bitno da se podstiče razvoj prijateljskih odnosa među narodima; pošto su narodi
Ujedinjenih nacija u Povelji ponovo proglasili svoju vjeru u osnovna prava čovjeka, u dostojanstvo i vrijednost čovjekove ličnosti i ravnopravnosti muškarca i žene i pošto su odlučili da podstiču društveni napredak i poboljšaju životni standard u većoj slobodi; pošto su se države članice obavezale da u saradnji s Ujedinjenim nacijama obezbijede opšte poštovanje i primjenu čovjekovih prava i osnovnih sloboda; pošto je opšte shvatanje ovih prava i sloboda od najveće važnosti za puno ostvarenje ove obaveze;
GENERALNA SKUPŠTINA-Proglašava
Član 6.
Svako ima pravo da svugdje bude priznat kao pravni subjekt.
Član 7.
Svi su pred zakonom jednaki i imaju pravo bez ikakve razlike, da ih zakon jednako štiti. Svi imaju pravo na jednaku zaštitu protiv bilo kakve diskriminacije kojom se krši ova Deklaracija i protiv svakog podsticaja na ovakvu diskriminaciju.
Član 8.
Svako ima pravo da ga nadležni nacionalni sudovi efikasno štite od djela kršenja osnovnih ljudskih prava koja su mu priznata ustavom ili zakonom.
Član 9.
Niko ne smije biti proizvoljno uhapšen, pritvoren ili protjeran.
Član 10.
Svako ima potpuno jednako pravo na pravično i javno suđenje pred nezavisnim i nepristrasnim sudom koji će odlučiti o njegovim pravima i obavezama, i o osnovanosti svake krivične optužbe protiv tog lica.
Član 11.
(1) Svako ko je optužen za krivično djelo ima pravo da bude smatran nevinim dok se na osnovu zakona krivica ne dokaže na javnom pretresu na kojem su mu obazbijeđene sve garancije potrebne za njegovu odbranu. (2) Niko ne smije biti osuđen za djela ili propuste koji nisu predstavljali krivično djelo po nacionalnom ili međunarodnom pravu u vrijeme kada su izvršeni. Isto tako ne smije se izricati teža kazna od one koja se mogla primjeniti u vrijeme kada je krivično djelo izvršeno.
Član 12.
Niko ne smije biti izložen proizvoljnom miješanju u privatni život, porodicu, stan ili prepisku, niti napadima na čast i ugled. Svako ima pravo na zaštitu zakona protiv ovakvog miješanja ili napada.
Pitam se samo u koliko tacaka su ispostovana ova ljudska prava i prema kome,zar nismo pred Allahom we teala svi isti? P.S.Klikom na rijeci u boji moze se saznati mnogo vise o "jadazaciji"Ujedinjenih nacija...
Objavi komentar